Ivana Ž. bivša partnerka Uroša Pašajlića kom se sudi zbog sumnje da je kćerkicu (8) držao samu, bez hrane i vode u stanu u Mirijevu, otkrila je prvi put javno u sudnici da je prošla kroz horor tokom pet dana, koliko je nju optuženi držao u stanu u kom su živjeli u Krnjači ali da je ono što je zatekla u drugom u kom je bila njegova kćerka, slika koju nikada neće moći da zaboravi.
Tokom svjedočenja, ona je objasnila da je Pašajlić poslije prijetnji, uvreda i udaraca koje je dobila rekao “da je zbog nje njegovo dijete samo”.
– Bila sam u noćnoj mori, u filmu od kada me je u nedjelju zatvorio u stanu. Prijetio je da će mi ubiti dijete i majku, govorio je da sam kurva. Udario me je glavom i polomio mi zub. Imali smo jedan ključ i kada sam pokušala da otvorim on se grohotom smijao, rekao je “jel ti misliš da ćeš tako lako da izađeš”. Na smrt sam se plašila, bila sam prestravljena. Nisam znala kako da izađem. U jednom momentu, dok me je vrijeđao i psovao rekao je: “moja kćerka ne jede zbog tebe”. Mislila sam da to priča jer je drogiran – ispričala je Ivana.
Posle pet dana “zatočeništva”, kako je opisala, u petak 24. marta Pašajlić je poslao da mu kupi cigarete i to je iskoristila da ode u policiju.
– Bacila sam moj ranac sa trećeg sprata i ponijela sa sobom jedan odsječak za račun od stana u kom mu je živelo dijete, jer nisam znala tačnu adresu. Jednom sam bila sa njim ispred zgrade i znala sam otprilike koji je stan. Kada smo stigli tamo, jedan policajac se popeo drugom na ramena ali nikoga nisu vidjeli u sobi. Pitali su me da li sam sigurna da je bas taj prozor, pala sam na koljena i molila ih da otvore vrata, nudila sam im da mene uhapse ako griješim, jer da je dijete samo, da ne jede i da niko o njemu ne brine shvatila sam tek tokom tih dana dok sam bila zatvorena. Bila sam u noćnoj mori, paralisana – ispričala Ivana koja je tokom svjedočenja povremeno plakala i sve vrijeme drhtala.
Sa policajcima je otišla do vrata stana koja nisu imala kvaku, pozvali su je da uđe prva sa njim jer je dijete samo nju poznavalo.
– Ne sjećam se da li je bilo svjetlo ili mrak, niti da li je u stanu bilo toplo ili hladno. Stan je imao samo jednu sobu i kupatilo, otvorili su vrata kupatila. Sljedeće čega se sjećam je da sam je vidjela u kadi, gledala je u njih, ja sam je dozivala “L., medo, medo”. Pogledala me je i raširila ruke ka meni. Uzela sam je iz kade. Kako sam je podigla, spala joj je trenerka. Bila je skroz mrsava, kao djeca koju sam viđala na slikama iz Afrike, cipelice su joj bile naopako obučene. Bila je prljava, svuda oko nje je bilo smeće, strašno je smrdjelo. Dok sam je držala, zavrtelo mi se u glavi od šoka – jecajući je opisala prvi susret sa djevojčicom.- Počela sam da vrištim, da kukam. Sjeli smo u dnevnu sobu, i ona je bila puna ambalaže hrane, sve je bilo u đubretu. Krivila sam sebe, dijete nije govorilo, samo je tražilo hranu. Vidjela sam u ćošku kesu sa korfleksom koji sam kupila i poslala ranije po Urošu. Ovako nešto, nisam mogla ni da zamislim. Joj bože, kakva je bila, mršava, nogice, tražila je hranu – zajecala je ona u sudnici.
Kako je navela, najteže joj je bilo kada je stigla Hitna pomoć i odvezla dijete.
– Teško mi je bilo da se odvojim od nje. Pala sam na zemlju, ispuštala neke čudne krike, mislila sam da ću da doživim nervni slom – rekla je ona i opisala da je djevojčicu upoznala 2020. i da je viđala povremeno, da je ona bila “pričljivo ali tiho dijete, normalno dijete”.
Kada je završila potresno svedočenje u sudnici u kojoj je pored zatvorskog stražara sjedio i otac koji je optužen da je dijete ostavljao samo dok je sa I.L. živeo u izmajmljenom stanu u Krnjači, i on se javio za riječ, piše Kurir.
