Film

Serija The Witcher: glavna uloga pripala glumcu Henry Cavill-u

Ono što morate znati od samog početka je da The Witcher nije Game of Thrones. Ova serija za razliku od GoTa ima znatno veći broj čudovišta, koja iskaču iza svakog ugla, a s druge strane znatno manje politiziranje i puno manje glavnih likova. Neke će to možda odbiti, dok će drugima biti prednost, u svakom slučaju ove dvije serije ne treba uspoređivati, jer nisu ni sličan tip žanra fantazije.

Serija prati Geralt of Rivia, legendarnog Witchera u pseudo-srednjovjekovnom kraljevstvu fantazije poznatom pod nazivom Continent. Tu dolazimo i do nekih poveznica s Game of Thrones, jer također imamo nekoliko raznih kraljevstva koji su uvijek na rubu rata. Stvari komplicira i činjenica da je Continent pun čudovišta, a to je i način kako se Witcheri uklapaju u to. Witcher i su lovci na čudovišta, ljude koji su mutirani magijom kako bi imali poboljšane sposobnosti. Geralt of Rivia (Henry Cavill), vjerovatno jedini zgodni Witcher koji je ikada postojao, samo pokušava proći kroz Continent brinući jedino o svom poslu, ali, dakako, upliće se u ljudske poslove puno više nego je to želio.

U međuvremenu, rat eksplodira između Nilfgaarda i Cintre, tjerajući Princezu Ciri od Cintre (Freya Allan) u bijeg kroz opasne ratom zahvaćene teritorije Continenta i začarane šume kako bi izbjegla biti zarobljena od Nilfgaardianskom zapovjednika, čija jednodušna potraga sugerira da on ima neki gadan plan za nju u rukavu.

A na drugom dijelu Continenta, deformirana seljančica po imenu Yennefer (Anya Chalorta) preuzeta je od strane tajanstvenog reda čarobnjaka i prisiljena je da trenira pod okrutnim i budnim okom kako bi naučila kontrolirati magiju.

Witcherov svijet je ciničan, prožet poviješću brutalne kolonizacije, beskrajnih ratova i magije koja ne aludira na bogove i svrhu, već je doslovno kaos sama po sebi. Tu su čudovišta često simpatičnija nego ljudi, proizvodi zlostavljanja i slučajne kozmičke vatre, a ne urođene zle moralne figure. Ovdje bajke završavaju svima koji umiru prije nego što nauče lekcije.

Witcher također ne prati tačno ni knjige, kao ni video igre, nego se smjestio taman negdje između. Dovoljno poznatog da zadovolji obožavatelje i dobra doza novog sadržaja da ih iznenadi. Oni koji nisu upućeni u taj svijet čekaju neka epska događanja.

Od prve sekunde serija započinje vrlo impresivno, Cavillovom brutalnom borbom s čudovištem iz močvare, od samog starta vrlo impresivno. Priča se lagano počne razvijati, ali s dovoljnom dozom konstantnih borbi i napetosti, tako da ni jednog trenutka ne stigne postati dosadna. Jer, iako ima ‘samo’ osam epizoda, svaka traje po sat vremena, tako da je to ipak dugačkih osam sati gledanja. Bez obzira na tih osam sati, gledanje Witchera će vam zaista proletjeti.

Priča je vrlo dobra, iako ni izbliza tako široko razvijena kao u Game of Thrones ili recimo Lord of the Rings, ali nemam ni osjećaj da bi trebala biti. Ovo je tip serije koji je konstantno napet s akcijom, bez previše praznog hoda. I dok postavlja jednu interesantnu mitologiju, pa čak na trenutke i malo zbunjujuću zbog promjena vremenskih razdoblja, nije ni izbliza tako razvijena i grandiozna kao kod ovih gore spomenutih. Niti to treba biti.

Henry Cavill kao Geralt je jednostavno fantastičan. Witcher bez osjećaja, koji ponekad, čini se kako ih ipak ima, pogotovo kada je riječ o ženama, na koje je jednako slab kao i one na njega. Drugi likovi su dosta dobri, iako se puno više očekivalo od Triss Merigold (Anna Shaffer). Yennefer (Anya Chalotra) u startu ne bude baš tako impresivna, ali s vremenom gotovo da može parirati i samom Geraltu. Nju su zaista impresivno razvili. Tu je i nekoliko relativno sporednih likova koji su odlični i šteta je što njih nema više u seriji.

Možda nekako najveći problem serije, iako ni tu ništa posebno loše, su dijalozi među likovima. Ponekad se serija zbog tih dijaloga iz jedne ozbiljne, napete serije, pretvori u neku komediju, iako ne baš pretjerano duhovitu, više kao samo loše ubačeni dijalozi, odnosno u krivo vrijeme. Tu bi dodali i muziku koja se proteže kroz seriju, koja se zapravo dobra – vrlo zabavni krčmarski bard ju vodi, baš kao u nekoj video igri – samo je nekad ubačena u totalno krive trenutke. Ništa to nije posebno loše, ali na tome se definitivno moglo malo poraditi.

Vizualno je serija fantastična, vidi se visoka produkcija i CGI je više manje uvijek na samom vrhuncu. Ipak, za one slabijeg srca i stomaka, treba naglasiti da je serija vrlo brutalna i eksplicitna. Pa uzmite to u obzir kada seriju gledate i s kim.

Sve u svemu, Witcher je počeo odlično, prva sezona je jako dobra, iako su ocjene različite od kritike do kritike. Doslovno od 1 do 8-9.

Ljubitelji Netflixove The Witcher serije se mogu radovati, jer je serija već obnovljena za drugu sezonu, iako je potpuno nepoznato kada će doći.