Bit će još gore

Vruće je u aprilu, ali zašto? Naučnici zbunjeni jednim fenomenom

3. juli termometar

Kada se uzmu u obzir svi poznati faktori što utječu na previsoke temperature koje trenutno osjećamo, naučnici i dalje ne mogu objasniti zašto već u aprilu imamo temperature do 30 stepeni.

Klimatolog i direktor NASA-inog Goddard instituta za svemirske studije u New Yorku Gavin Schmidt, objavio je u časopisu Nature kolumnu u kojoj pokušava pojasniti kombinaciju faktora koji utječu na trenutne temperature.

Za početak posebno naglašava kako "klimatski modeli ne mogu objasniti ogromnu toplinsku anomaliju za 2023. godinu". Smatra kako se možda nalazimo na "neistraženom teritoriju". Naime, "uzimajući u obzir sve poznate faktore, planeta se prošle godine zagrijala 0,2 stepena više nego što su klimatolozi očekivali.

"I ne znamo baš dobro objasniti zašto. Najveći problem je što je potrebno jako puno vremena da se prikupe i objedine podaci koji se skupljaju na godišnjoj razini, ali je problem i što se još uvijek ne mjere sistemski svi potrebni podaci. Kao i svi drugi klimatolozi i Schmidt smatra kako je "hitno  potrebno više i boljih podataka". On ističe kako ni jedna godina do sada nije bila toliko daleko od očekivanih klimatskih predviđanja.

Oboreni svi rekordi

"U proteklih devet mjeseci prosječne površinske temperature kopna i mora nadmašile su prethodne rekorde svakog mjeseca za do 0,2 stepena Celzija - što je na planetarnoj razini velika razlika", piše Schmidt i nastavlja: "Očekuje se opći trend zagrijavanja zbog sve većih emisija stakleničkih plinova, ali ovaj iznenadni skok topline uvelike premašuje predviđanja statističkih klimatskih modela koji se oslanjaju na prošla promatranja. Predloženi su mnogi razlozi za ovu razliku, ali do sada ni jedna njihova kombinacija nije uspjela pomiriti naše teorije s onim šta se dogodilo".

Nekoliko je faktora koji su utjecali na to da temperature budu još više od predviđenih: kao prvo, tu je utjecaj El Niña.  Faktor koji još više zbunjuje je činjenica da je El Niño nastupio u drugoj polovici prošle godine, dok je prije njega na djelu bila La Niña, koja utječe na hlađenje tropskog dijela Tihog oceana.

Međutim, prije smjene ovih fenomena, još u martu prošle godine, ističe Schmidt, "temperatura površine mora u sjevernom Atlantskom oceanu počela je rasti. Do juna je opseg morskog leda oko Antarktika bio daleko najniži zabilježen. U usporedbi s prosječnim ledenim pokrivačem između 1981. i 2010., nedostajala je površina morskog leda reda veličine Aljaske. Uočena temperaturna anomalija ne samo da je mnogo veća od očekivane, već se također počela pojavljivati nekoliko mjeseci prije početka El Niña". To znači da El Niño nije bio jedini faktor koji je utjecao na porast temperatura.

Vulkanske erupcije

Drugi faktor je nastavak rasta atmosferskih stakleničkih plinova, no to može objasniti porast temperature od samo 0,02 stepena Celzija, smatra Schmidt. Kao faktor dodatnog zagrijavanja uvrštene su još i vulkanske erupcije u Tongi u januaru 2022. i kasnije na Islandu. Erupcija ima učinak izbacivanja više aerosola u atmosferu, što stvara dimni pokrov i zapravo proizvodi hlađenje, ali zagrijava atmosferu zbog pojačane količine vodene pare koja ostaje zarobljena.

Treći faktor je pojačana sunčeva aktivnost koja je također "povećala temperature za nekoliko stotinki stepeni".

"Čak i nakon uzimanja u obzir svih prihvatljivih objašnjenja, odstupanje između očekivanih i promatranih srednjih godišnjih temperatura u 2023. ostaje oko 0,2 stepena Celzija - što je otprilike razlika između prethodnog i sadašnjeg godišnjeg rekorda", ističe Schmidt.

"Neistraženi teritorij"

Direktor Godardovog instituta u konačnici upozorava da moramo brže bolje i sistematičnije prikupljati aktualne podatke i brže ih analizirati, kako bismo mogli pravovremeno djelovati. Na kraju zaključuje da ako se "anomalija ne stabilizira do avgusta - što je razumno očekivanje temeljeno na prethodnim El Niño događajima - tada će svijet zaći u neistraženi teritorij".

To bi moglo značiti da planeta koja se zagrijava već iz temelja mijenja način na koji klimatski sistem funkcionira, mnogo ranije nego što su naučnici očekivali. To također može značiti da su statistički zaključci temeljeni na prošlim događajima manje pouzdani nego što smo mislili, dodajući više neizvjesnosti sezonskim predviđanjima suša i uzoraka padavina.

Veliki dio svjetske klime pokreću zamršene veze na velike udaljenosti - poznate kao telekonekcije - potaknute morskim i atmosferskim strujanjima. Ako je njihovo ponašanje u fluktuaciji ili značajno odstupa od prethodnih opažanja, moramo znati za takve promjene u stvarnom vremenu.

Trebaju nam odgovori zašto se 2023. pokazala najtoplijom godinom u zadnjih 100.000 godina. A trebamo ih brzo zaključuje direktor NASA-inog Goddard instituta za svemirske studije u New Yorku Gavin Schmidt.