Da ne bi bilo zabune, ljudi su dobrodošli na Moyenne, ali samo oni koji shvaćaju da su kornjače i priroda važniji od njih. Tako je barem želio vlasnik tog najmanjeg nacionalnog parka na svijetu….
Što biste napravili da imate vlastiti otok? Brendon Grimshaw je maštu pretvorio u stvarnost i napravio najmanji nacionalni park na svijetu.
U predivnom rezervatu flore i faune pažnju plijeni stotinjak kornjača, za koje se brine jedini stanovnik na otoku koji ga ujedno i čuva. Grimshaw, koji je umro 2012., kupio je otok za 8000 funti početkom šezdesetih godina. Pustolova koji je svako slobodno vrijeme provodio na putovanjima i u prirodi Sejšeli su izrazito privlačili, a kada je ugledao Moyenne odlučio je pripitomiti divlji otok.
U trenutku kada ga je kupio, otok je bio obrastao drvećem i grmljem te gotovo neprohodan. Put do plaže bio je pravi pothvat, a kokosovi orasi koji bi padali sa stabala ne bi ni dospjeli na tlo nego bi se zadržali na kakvim granama. Uz pomoć partnera, Renea Antoinea Lafortunea, Grimshaw je odlučio divlji otok pretvoriti u prekrasan rezervat, ali nije mu bilo lako. Na popisu brojnih nevolja s kojima se morao izboriti bile su i oluje i morski psi.
Danas na maloj površini, od otprilike 0.09 četvornih kilometara živi 16 000 raznih biljaka i stabala koje je Grimshaw neumorno sadio kako bi privukao ptice sa susjednih otoka. Na probijenim otočnim putevima danas pravo prednosti imaju kornjače, a posjetitelji stazama neumorno istražuju neobični nacionalni park. Na to da su kornjače vjerojatno starije od prolaznika upozoravaju natpisi kako bi se što dulje sačuvao njihov broj na otoku.
To što je uspio pripitomiti i oživjeti otok Grimshawu je bilo ogromno zadovoljstvo. Njegov se trud isplatio, a otok je proglašen nacionalnim parkom. Grimshawu su nudili na desetke milijuna dolara, ali otok nije htio prodati. Tvrdoglavo je odbijao kupce, uvjeren da će svaki od njoh uništiti njegov raj za kornjače i pretvoriti ga u još jedno veliko hotelsko odmaralište. Osim što je Moyenne najmanji nacionalni park, ima više biljnih i životinjskih vrsta po četvornom metru od bilo kojeg drugog na svijetu.
Danas turisti nakon šetnje po otoku ili ronjenja mogu nešto i pojesti u lokalnom restoranu. Oni koji traže otok po mjeri ljudi, a ne prirode često ostaju razočarani pa pišu negativne kritike po društvenim mrežama – možda i bolje jer takvih mjesta ima napretek…
