Valutna kriza u Turskoj cijelu je zemlju bacila u depresiju. Redovi za kupovinu jeftinijeg hljeba postali su svakodnevica na tamošnjim ulicama, a cijene energenata, stanarine i osnovnih namirnica lete u nebo i mnogima postaju nedostižne.
To, međutim, nije puki refleks korona-inflacije koja širom svijeta sve jače zahvaća gospodarstva, nego ponajprije zasluga prvoga čovjeka zemlje, Recepa Tayyipa Erdogana. Po Erdoganovom ličnom nalogu Centralna banka Turske je sredinom novembra smanjila kamatne stope s 16 na 15 posto, što je usred inflacije od preko dvadeset posto čin analogan dolijevanju ulja na vatru: centralne banke obično povećavaju kamatne stope kako bi zaustavile još pogubniji razvoj događaja. Još ranije ove godine turska lira je devalvirala za više od 45 posto, postavši jedna od najlošije pozicioniranih valuta u svijetu. Za jedan dolar sad se mora izdvojiti čak 14 lira, što je oko 50 posto više nego prije samo mjesec dana.
Ništa od toga, uključujući i sve duže redove za crni hljeb na ulicama, nije utjecalo na Erdogana da u međuvremenu promijeni mišljenje i povuče poteze koji će stabilizirati zemlju. Uvjeren da je veliki ekspert za monetarnu politiku i da će se brzo pokazati kako su teške posljedice slabljenja turske lire tek kratkoročne i prolazne, on obećava i skoro golemo povećanje izvoza, proizvodnje i investicija. Tvrdi kako je riječ o 'kineskom modelu' privredno-monetarne politike i da zbog toga njegove postupke na Zapadu krivo tumače.
Slabija valuta domaći izvoz čini jeftinijim i zbog toga konkurentnijim i privlačnijim, no eksperti slabo uočavaju neke velike privredne sličnosti Turske i Kine. Erdogan ih vidi u tome što su privrede obje zemlje rasla u 2020., godini korona-krize, i što su zbog niskih plaća privlačni stranim investitorima. To što se ni izbliza ne mogu mjeriti snage, obimi i svjetske pozicioniranosti te dvije ekonomije do Erdogana, čini se, ne dopire, baš kao ni krici demonstranata koji na ulicama sve glasnije protestiraju protiv inflacije i pada kupovne moći.
“Svaki dan smo siromašniji, a gospoda koja vode zemlju tvrde kako je sve je dobro. A mi im poručujemo da ne možemo više podmiriti naše temeljne potrebe“, poručila je Erdoganu predsjednica Konfederacija revolucionarnih radničkih sindikata u govoru pred okupljenim radnicima u Istanbulu. Sindikati traže ostavku vlade i povećanje minimalne neto plaće koja sada iznosi 2.825 lira (179 eura) na barem 5.200 lira (331 euro).
Iako ovogodišnja inflacija u Turskoj službeno iznosi oko 22 posto, opozicijai neovisni analitičari stvarno je procjenjuju na oko 58 posto, te optužuju državne statističare za friziranje podataka, piše Slobodna Dalmacija.
