Amerika je odlučila promijeniti pravila zastrašujuće taktičko-strateške raketne igre u kojoj Rusi godinama suvereno vode. U proteklih 10-ak godina ruski su naučno-vojni zavodi isproducirali cijelu paletu hipersoničnih krstarećih raketa s velikim manevarskim sposobnostima, od 3M22 Cirkona do Kh-47M2 Kinžala (hrv. Bodež), kojim se, nakon Sirije, ruska vojska obilato koristi u Ukrajini. Rakete su to koje ciljeve udaraju brzinama meteora i koje zapadni proturaketni kišobrani ni u mašti ne mogu zaustaviti upravo zbog hipersoničnih brzina. Poenta je velikim brzinama protivniku (SAD i Evropi) oduzeti vrijeme potrebno za reakciju i obranu. Riječ “hipersonično” označava sve što se kreće pet puta brže od zvuka – 6174 kilometra na sat ili brže – drugim riječima, ultrabrzo. Komparacije radi, balističke rakete, jednom ispaljene, ne samo da imaju skromnije brzine i predvidljive putanje nego imaju vrlo ograničene mogućnosti promjene smjera, piše Express.
Trajektorija leta nalik im je na onu koju ima bačena lopta. Rusija danas, kao SSSR nekad, svoj vojni prestiž temelji, prije svega, na interkontinentalnim balističkim projektilima. Možda ništa u historiji nije toliko doprinijelo ugledu bivšeg Sovjetskog Saveza kao što su to svojom pojavom učinile interkontinentalne balističke rakete. Godinama su ti projektili bili prava opsesija Zapada, a skoro svaka vojna parada na Crvenom trgu bila je promocija nekog novog tipa balističke rakete. Tako je i danas s ruskim hipersoničnim naoružanjem. Od prvog javnog predstavljanja hipersonične rakete Kh-47M2 Kinžal od strane Vladimira Putina, u ožujku 2018. godine, Pentagon je postao opsjednut razvojem hipersoničnih raketa, pa je pokrenuo više paralelnih razvojnih programa. Amerikanci su odlučili preuzeti vodstvo u nikad zaustavljenoj utrci u naoružanju i tehnološkoj igri u kojoj malo vode jedni pa malo drugi.
Amerikanci razvijaju odgovore na hipersonike
Kolosi američke vojne industrije - Rytheon, Boeing, Lockheed Martin i Northrop Grumann - prihvatili su zadatak razviti odgovor na ruske hipersonike, a koji bi rusku obranu i rano upozorenje učinili gotovo pa nemogućim.
”Razvoj hipersoničnih raketa apsolutni je razvojni prioritet američke vojske”, objavio je nedavno u svojoj analizi i ugledni The Wall Street Journal. U tome je daleko odmaknuo Lockheed Martin. Krajem prošle godine u Njemačku je prebačen novi američki hipersonični raketni sistem imena 5-3 FA Dark Eagle (hrv. Tamni orao). Riječ je o prototipskoj bitnici, s 4 lansera i 8 raketa koje imaju domet 2800 kilometara. Smješten je blizu Mainza u sklopu 53. raketne brigade SAD. S obzirom na to da Moskva nema raketni antibalistički kišobran kakav ima Evropa, s američkim presretačkim raketama SM-3 u Poljskoj i Rumuniji, odjednom se mijenjaju pravila igre. Nema dvojbe da raste zabrinutost onih u Kremlju.
Kako i ne bi kad su Amerikanci razvili operativno-taktičke hipersonične rakete kojima s paljbenih položaja u srednjoj ili istočnoj Evropi mogu precizno pogoditi, recimo, Tačinovo podno Kavkaza, gdje su podzemni silosi čuvenih interkontinentalnih strateških raketa RS-28 Sarmat, temelj ruske nuklearne odbrane. To je najveća zvijer u obnovljenom nuklearnom arsenalu Vladimira Putina. Do pojave Dark Eaglea to je bila nemoguća misija. Amerikanci mogu polupati i sve nuklearne zapovjedne centre ruske vojske u Podmoskovlju prije nego što Moskva uopće stigne reagirati. Finalno, Rusi se sad suočavaju s raketama koje posve obezvređuju njihov strateški raketni udar, i to u prvim fazama leta. S položaja u Njemačkoj 5-3 FA Dark Eagle od trenutka lansiranja do Moskve stiže za samo šest minuta leta.
Sa svim sadašnjim raspoloživim raketama, kao što SM-3, iz Poljske ili Rumunije do Moskve treba 20 minuta leta, što Rusima ostavlja dovoljno vremena za presretanje tih raketa, kao i izvođenje kontraudara. Dark Eagle, koji se C-130 Herculesom lako prebaci u bilo koju točku u kojoj su američki saveznici, radikalno unapređuje defenzivne i ofenzivne raketne sposobnosti SAD-a. Prema nekim tumačima kremaljskih zbivanja, navodno su ove američke rakete uzrok velike Putinove nervoze jer Kinžali i ostala ruska hipersonična čudesa sad gube na važnosti. Neki kremljolozi idu toliko daleko da tvrde kako je upravo prošlogodišnji dolazak Dark Eaglea na europsko tlo razlog ruske vojne agresije na Ukrajinu, jer se vladar Kremlja uplašio da se američko hipersonično čudovište ne pojavi negdje na ruskim granicama. Iako još nema javno objavljenih tehničko-taktičnih karakteristika novog remek-djela američkog vojno-industrijskoga kompleksa, pod vodstvom Lockheed Martina, pretpostavlja se da Dark Eagle u gornjim slojevima atmosfere leti brzinama većim od Machova broja 6, odnosno brže od 6200 kilometara na sat.
Ruska taktika 'ispali i sakrij se' više ne igra
Ovaj projektil vjerovatno može manevrirati prije nego što pogodi cilj. To znači da se ne kreće jednostavnom i pravocrtnom putanjom i zato ga je praktično nemoguće pratiti i uništiti. Može udarati i pokretne ciljeve, čitaj - ruske mobilne lansere balističkih raketa, kao što su 9K720 Iskander ili Topol-M, koje nose golemi kamionski transporteri MAZ, nosivosti do 220 tona. Ruska taktika “Ispali raketu i sakrij se” više ne igra. Pretpostavlja se da preko automatiziranog sistema prima informacije s radara i satelita. Nekoliko sekundi od lansiranja projektil ubrzava do hipersonične brzine i sposoban je izvoditi manevre u svim fazama leta kako bi izbjegao rusku proturaketnu obranu (PZO sustavi S-300, S-400 i S-500). Drugim riječima, cilj do samoga kraja za ruske generale praktično je – nepoznat.
Takve rakete mogu se spuštati i na niže visine od drugih balističkih projektila, što znači da mogu letjeti ispod zona koje pokrivaju ruski radarski sistemi. Kod Darka Eaglea Rusima ne pomaže ni radarski sustav za rano otkrivanje raketnog napada, Voronjež-DM kraj Murmanska, na samom krovu Rusije. Jedina zadaća Voronježa-DM je na udaljenostima od 6000 kilometara uočiti zapadne projektile, pratiti trajektoriju napada i na njih usmjeravati proturaketnu odbranu.
U razvoj dalekometnog hipersoničnog naoružanja, prema pisanju Bloomberg Newsa, SAD do 2025. planira uložiti 13 milijardi dolara. Razvoj i posjedovanje hipersoničnog oružja skupa je igra i trenutno čak ni zemlje koje ga posjeduju ne mogu priuštiti sebi velik broj projektila ovakvog tipa. Jedina prednost Rusa u ovome momentu je što su njihovi hipersonici operativni i relativno borbeno dokazani. Ruske zračne snage uvele su lani prva borbena dežurstva s MiG-ovima 31K, naoružanima Kinžalima. I u Siriji, u ruskoj bazi Hmmejim, nalazi se cijela eskadrila MiG-ova 31K s Kinžalima pod trupom. U tioku je neviđena vojna igra Washingtona i Moskve u kojoj Dark Eagle potpuno ruši koncept proturaketne obrane Rusije.
