U pravu smo kada podržavamo ukrajinsku protuofanzivu na jugu zemlje, ali prevelik uspjeh mogao bi izazvati razorne posljedice - upozorio je u članku za britanski Times bivši šef strateškog štaba britanske vojske, general sir Richard Barrons. Prema Barronsu, Ukrajina je pokazala golemu dozu otpornosti i odlučnosti, a uz podršku Zapada mogla bi preokrenuti stvari na terenu. No, u tom slučaju, upozorava Barrons, trebalo bi se pripremiti za potencijalnu rusku odmazdu koja bi, prema njegovu mišljenju, mogla uključivati upotrebu taktičkog nuklearnog oružja.
Kako piše ovaj britanski vojni stručnjak, šira ukrajinska protuofanziva i mobilizacija očekuje se već na proljeće, a bude li uspješna, mogla bi dovesti do potpunog vraćanja teritorija koji je zauzela Rusija u ruke Ukrajine. No, osjeti li Putin da gubi konce iz ruku, hoće li pribjeći nuklearnom oružju, pita se Barrons.
Rat još puno godina
Prema njemu, za Ukrajinu bi rat mogao biti realnost još niz godina. Zima će biti teška i brutalna, s neprijateljskim stranama koje će si zadavati teške udarce i pokušavati zauzeti što povoljnije pozicije do proljeća kada se očekuje nova velika faza u ratu.
Barrons raspravlja o idućim potezima Zapada te naglašava kako mobilizacija ukrajinskih vojnika, a očekuje se da će Kijev pokušati stvoriti silu od milion pripadnika, nije dovoljna. Te ljude treba opremiti i obučiti inače nisu više od topovskog mesa.
Procjena koju iznosi je da će Ukrajini za uspješnu protuofanzivu trebati omjer od pet naprema jedan, na ključnim tačkama, da se suprotstavi ruskoj vojnoj sili koju se procjenjuje na oko 100.000 ljudi iako, prema obavještajnim izvješćima, Rusija muči muku s kadrovima. Linija fronta u Ukrajini proteže se uz dugih 1500 kilometara.
Odluka o tome koji bi teren Ukrajina trebala pokušati vratiti pod svoju kontrolu bit će komplicirana, kaže Barrons. Postoje dijelovi koji su ključni za budućnost zemlje, oni koji su napučeni većinom stanovništvom koje podržava Rusiju. Također, postoje i dijelovi koje je moguće osvojiti pod cijenu koja daleko nadmašuje objektivnu vrijednost. "Ukrajina će odlučiti i očekivati da se njeni saveznici slože. Ali rasprava bi mogla biti usijana", komentira dalje on.
Barrons otvara pitanje i logistike i održavanja, podrške potrebne za održivost višemjesečnog ratovanja i organizaciju liječničkog sistema u očekivanju stotinu mrtvih dnevno i ozbiljno ozlijeđenih tri puta toliko.
Za ukrajinske saveznike u inozemstvu veliki trenutni izazov je prelazak od davanja podrške ustupanjem opreme oružanih snaga do mobilizacije potrebne za proizvodnju opreme i municije koju će ofanziva zahtijevati. Bit će to značajan račun ispostavljen poreznim obveznicima, kaže Barrons.
No, najveća opasnost dolazi od korištenja nuklearnog naoružanja, što bi, dogodi li se u Ukrajini, bilo rušenje tabua koji postoji 77 godina. Kako navodi Barrons, rusko vojno razmišljanje prihvata mogućnost korištenja nuklearnog oružja manjeg opsega u uvjetima prijetnje postojanju države. Do kraja godine Rusija planira proglasiti osvojeni teritorij na istoku aneksiranim. Ako bi ukrajinska ofanziva obuhvatala prelazak te granice, na stolu bi se našao ruski nuklearni arsenal. Nije to nezamislivo, kaže Barrons, samo teško za prihvatiti.
Detonacija u zraku
Nuklearna bomba bi se u tom slučaju detonirala u zraku, na način koji je čini manje razornim. Kada bi se, navodi Barrons primjer, bomba od 10 kilotona detonirala na oko 700 metara visine nad gradom veličine Kramatorska u Donbasu, to bi proizvelo vatrenu kuglu radijusa 170 metara što je fatalna doza za sve na kilometar i po. Šteta od udara bila bi dovoljna da poruši zgrade i izazove opekotine trećeg stepena na kilometar i po udaljenosti. Prozori bi popucali u radijusu od pet kilometara.
"Kako bi u tom slučaju trebao reagirati Zapad? Bi li to značilo uklanjanje Putina i njegova uskog kruga kako bi se osigurala sigurnost Zapada? I kako bi se to postiglo? Bi li uslijedila ofanziva NATO snaga? Šta bi učinile Kina i Indija? Odgovor na ta pitanja traži hladnu glavu. Možda već i idućeg proljeća", zaključuje general.
