Imao je samo 31 godinu kada je smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći i bacio u nevjericu cijelu bivšu državu.
Bio je poznat pod nadimkom Žućko te jedna od najvećih sportskih veličina Jugoslavije.
Rođen je u Somboru u porodici Bogdana i Zagorke Korać. Počeo je igrati za OKK Beograd sa 16 godina na poziciji krilnog centra s visinom od 193 cm, a prvi trener mu je bio Borislav Stanković.
S OKK Beogradom Korać je osvojio četiri prvenstva Jugoslavije (1958., 1960., 1963., 1964.). Korać je bio prvi strijelac i igrač belgijskog Standarda iz Liegea, prvaka Belgije (1968), a u dresu Petrarce iz Padove bio je prvi strijelac prvenstva Italije (čak 592 koša na 22 utakmice).
Za jugoslavensku reprezentaciju debitirao je davne 1958. godine, igrao je na četiri europska prvenstva i na tri je bio prvi strijelac turnira (Beograd 1961. – 216 koševa, Wroclaw 1963. – 239 koša, Moskva 1965. – 195 koševa).
S reprezentacijom je osvojio dvije srebrne medalje na europskim prvenstvima (1961., 1965.), dvije na svjetskoj smotri (1963., 1967.) te na Olimpijskim igrama 1968. godine, kao i brončanu medalju na Europskom prvenstvu 1963. godine.
Odigrao je ukupno 157 međunarodnih utakmica i postigao sjajnih 3153 koševa, za tadašnje prilike bio je to vrlo visok prosjek od 20,8 koševa po utakmici. Njegova najbolja utakmica karijere bila je protiv švedskog Alvika iz Stockholma. Korać im je 14. januara 1965. godine zabio 99 poena te tako ostao samo jedan koš kratak za rekord legendarnog Wilta Chamberlainea.
Korać je 1969. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći kod sela Kamenica, kod Ilijaša, nakon utakmice reprezentacije Jugoslavije i selekcije Bosne i Hercegovine.
Koliko su ga cijenili pokazuje činjenica da mu je na sahranu stiglo više od deset hiljada ljudi.
O njegovoj sportskoj i ljudskoj veličini odlično govori poznata izjava bivšeg predsjednika SFRJ-a Josipa Broza Tita koji je rekao da je Korać bio veći od Jugoslavije te da je pripadao cijelom svijetu, piše Večernji.
Žućko je zato sahranjen prekriven olimpijskom, a ne državnom zastavom.
