život na gram

Cijene osnovnih prehrambenih namirnica divljaju: Potrošačka korpa sve praznija. Bago za Raport: Nemamo nikakve šanse

Bez intervencija naših institucija, nemamo nikakve šanse, samo od sebe neće se desiti ništa dobro, kaže Marin Bago za Raport

Osnovne životne namirnice teško da se mogu i nazvati osnovnim. Sve manje ljudi može da priušti i to "osnovno". Cijene prehrambenih (osnovnih) artikala skočile su nebu pod oblake, recimo puter od 250 grama prošle godine krasila je cijena od malo više od sedam KM, dok je danas (Meggle) 9,95 KM, kafa je prebacila 11 maraka, dok je u isto vrijeme lani bila malo niža od osam. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna cijema riže u augustu ove godine iznosila je 4,6, KM, prošle u isto vrijeme 4,4, hljeb je bio 3,5, sad je 3,5, mlijeko 2,3, lani 2,2, sir 16,2, dok je 2023. bio 14,8, KM po kilogramu... Negdje se uočava znatan, negdje neznatan rast, ali je zato vrlo značajno kad se, suma sumarum, na kraju mjeseca to debelo osjeti na novčaniku.

Ono što je do jučer bilo osnovno, danas postaje luksuz.

Sindikalna potrošačka korpa u našoj zemlji u decembru prošle godine iznosila je 2.882,90, dok je u augustu ove dosegla 3.379,30 KM.

S druge strane, recimo u Austriji dešavaju se razna sniženja. I to baš sniženja. Trenutno je u jednom austrijskom trgovačkom centru ponuda ako kupite četiri putera (250 g), cijena je 1,99 centi, što će reći oko četiri KM. I to je samo jedan primjer, a gdje su Austrijanci, a gdje smo mi s plaćama.

Hoće li plaće rasti, to je sfera gatanja, ali ono je što je neminovno jeste, kako je za Raport kazao Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača Futura iz Mostara, da će se trend poskupljenja nastaviti.

Može li iko zaštititi potrošače i na koji način kad cijene divljaju, a potrošačka korpa sve praznija, a sve teža?

"Naše društveno uređenje je takvo, tržišna ekonomija, da je glavna karakteristika slobodno formiranje cijena i tu se ne može puno uraditi osim ako se pronađe i otkrije da trgovci imaju monopol ili ostvaruju ekstra profit. To nije uvijek jednostavno dokazati", navodi Bago za Raport.

Dodaje da je naš ključni problem što 80 posto hrane koju konzumiramo uvozimo.

"Dakle, mi nismo ti koji kontroliraju ni cijenu ni kvalitet hrane, to je poraz za društvenu zajednicu da se jako malo bavimo vlastitom kontrolom hrane. Hrana se ne može proizvoditi bez pomoći države, bez subvencija, osiguravanja edukacije, smanjenja rizika, osiguravanja ravnopravnog učešća na tržištu i plasmana svojih proizvoda. Tek onda možemo kontrolirati cijenu i kvalitet. Tu smo zakazali i tu moramo stvari popravljati", objašnjava sagovornik Raporta.

Ako ćemo razgovarati o stadardima i normativima kad je ishrana u pitanju, iznos za hranu jedne četveročlane porodice je 3.400 KM.

"Dakle, većina porodica to nema, osuđeni smo na lošu prehranu, pogotovo kad su naša djeca u pitanju. Djeca imaju pravo na topli obrok u školama i to im godinama ne osiguravamo. To su zakonske norme", govori Bago.


Nas sagovornik cijeni da kad bi se pokrenuli mnogi projekti, procesi, došlo bi do mobilizacije poljoprivrede, razvoja stočarstva, pčelarsta i tako dalje.

"Smanjili bismo iznos potrošačke korpe kad je hrana u pitanju, osigurali bismo našoj djeci kvalitetnu hranu. Međutim, jednostavno stojimo. Naša subvencioniranja u poljoprivredi su loša, ne daju rezultate i tu se moraju korjenite promjene napraviti. Jedna država mora kontrolirati svoju proizvodnju hrane, bez toga je neodrživa, ne možemo ovisiti o uvozu, a i nije pametno s vanjskopolitičkog aspekta te sigurnosnog. Možemo da zamislimo recimo da se blokiraju granice, da nema uvoza, pa za mjesec bismo ovisili o humanitarnoj pomoći", jasan je Bago.

Dodaje da oblast proizvodnje nije dobra, jer automatski vidimo kako je kad ovisimo o uvozu, nije dobro, ide ka stalnom poskupljenju i povećanju potrošačke korpe i to će ići unedogled sve dok nešto ne pokrenemo.

"Tržište neće samo sebe regulirati, tu se pitaju veliki trgovački lobiji. Oni su tu da zarade, ne da nas kvalitetno hrane i da nam ostave više novca u novčaniku. Zato su zadužene država i njene institucije te nije dobro prebacivati krivicu na trgovce ako mi kao zemlja nismo uradili sve što treba", potcrava sagovornik Raporta.

Ističe da je poskupljenje u posljednje četiri godine, sudeći prema potrošačkoj korpi, otišlo na 700 KM.

"Od korone do danas sve je dvostruko poskupjelo. To i dalje ide uzlaznom putanjom i ići će bez intervencija naših institucija, nemamo nikakve šanse, samo od sebe neće se desiti ništa dobro", zaključit će Marin Bago za Raport.