zastrašujuća neman

Duboko na dnu okeana istraživači pronašli netaknuti dio vjerovatno najvećeg čudovišta u historiji Zemlje

Foto: Historical Biology

Morski pas tokom svog života ispusti do 40.000 zuba – a ni megalodon, najveći grabežljivac od svih njih, nije bio drugačiji.

Dok je ova strašna zvijer lutala svjetskim okeanima prije 4 i 20 miliona godina, ispali su joj zubi koji se još uvijek vode na plažama, pronađeni kako vire iz kostiju kitova ili izranjaju iz nekada potopljenih pejzaža.

Ali do sada, nijedna nije otkrivena u istoj poziciji u koju je pala prije svih tih miliona godina.

Tim neustrašivih istraživača upravo je opisao jedno takvo otkriće: fosilizirani Otodus megalodon zub djelomično ugrađen u dno okeana, nekih 3000 metara ispod površine, u prostranstvu Tihog okeana.

Zub je bilo teško uočiti među kamenitim izdancima, ali istraživači koji su pregledavali snimke sa podmornice na daljinsko upravljanje uočili su da viri ravno iz pijeska, kao da je pao prije samo nekoliko trenutaka.

Foto: Historical Biology

Kada su pregledali drevni zub na suhom, otkrili su da ima slomljen vrh i nazubljene ivice koje su izgledale gotovo jednako oštre kao onog dana kada su zadnji put rezali svježe meso.

Megalodonova strašna građa, dovoljno velika da pojede moderne ajkule u nekoliko zalogaja, poznata je gotovo isključivo po zubima – koji mogu biti veliki kao ljudska ruka – i raštrkanim pršljenovama. Za razliku od ovih robusnih dijelova anatomije, ostatak mekog tkiva i hrskavice O. megalodona nisu preživjeli 3,6 miliona godina otkako je zvijer izumrla.

Na osnovu tog odstupanja, smatra se da je ovaj zub barem toliko star. Pronađen je na udaljenoj lokaciji jugozapadno od Havaja, nekoliko stotina kilometara od američke vojne ispostave zvane atol Johnston, na rubu okeanske 'pustinje'.

Istraživači na brodu za istraživanje (EV) Nautilus istraživali su područje kako bi bolje razumjeli njegovu geologiju i biologiju dubokog mora.

"Postoje područja morskog dna, posebno duboki okeanski bazeni daleko od kopna, gdje se taloženje sedimenata malo ili nimalo dešava u dugim vremenskim periodima", objašnjava Tyler Greenfield, paleontolog sa Univerziteta Wyoming, piše Science Alert.

"Takođe je moguće da zubi budu erodirani i prerađeni u mlađe sedimente, ali to se vjerovatno nije dogodilo u ovom slučaju."

Zub je pronađen na vrhu grebena, gde se smatra da su okeanske struje dovoljno jake da spreče nakupljanje sedimenta. Nazubljena ivica zuba također je bila izuzetno dobro očuvana, što sugerira da zub nije bio bačen i prevrnut, te stoga erodiran.