Neandertalski DNK u našem genomu mogao bi doprinijeti da neki od nas budu spremni već rano ujutro. Studija sugerira da su odgovorne genetske varijante možda pomogle našim precima da se prilagode sezonskim fluktuacijama dužine dana na višim geografskim širinama.
Kada su naši preci živjeli uz neandertalce prije nekoliko desetina hiljada godina, povremeno je dolazilo do ukrštanja. Tragovi toga se i danas mogu pronaći u našem genomu: oko dva posto DNK modernih Evropljana može se pratiti do neandertalaca. Dok su mnoge varijante gena koje nisu donijele nikakve prednosti ponovo nestale tokom evolucije, ostale su one koje su omogućile Homo sapiensu, porijeklom iz Afrike, da se bolje prilagodi uslovima životne sredine u Evroaziji.
Naprimjer, DNK naših prapovijesnih rođaka pomaže nam u razgradnji masti i zaštiti od određenih virusa. Svoju svijetlu boju kože, koja nam omogućava da proizvodimo dovoljno vitamina D čak i kada smo izloženi malo sunčeve svjetlosti, dugujemo i neandertalskim genima koji su još aktivni.
Tim pod vodstvom Keile Velazquez-Arcelay sa Univerziteta Vanderbilt u Tennesseeju sada je otkrio dodatne varijante gena koje su vjerovatno povezane s prilagođavanjem svjetlosnim uvjetima na višim geografskim širinama: “Otkrili smo da je nekoliko varijanti gena koje su izvorno sežu do neandertalaca povezano s hronotipom”, izvještava tim. Naš hronotip određuje da li smo više jutarnji ili večernji ljudi.
Istraživači su identifikovali 246 gena koji su uključeni u kontrolu našeg cirkadijalnog ritma. Kako bi saznali u kojoj mjeri su bili pod utjecajem neandertalskog naslijeđa, koristili su ranije objavljene genome dva neandertalca i denisovanca, rane ljudske vrste koja je, kao i neandertalci, bila prilagođena uslovima u Evroaziji. Uporedili su rane varijante ljudskih gena sa referentnim genomima današnjih ljudi.
Rezultat: "Kombinacijom drevne DNK, velikih genetskih studija modernih ljudi i umjetne inteligencije, otkrili smo značajne genetske razlike u cirkadijalnim sistemima neandertalaca i modernih ljudi", kaže koautor John Capra sa Univerziteta u Kaliforniji, San Francisco. Konkretno, tim je identificirao 28 hronotipskih gena koji su bili prisutni u različitim varijantama kod ranih ljudi, kao i 16 drugih gena koji su različito regulirani kod ranih ljudi i modernih ljudi.
To sugerira da se hronotip neandertalaca i Homo sapiensa razlikovao barem u smislu genetske osnove. Ali ukrštanjem ove dvije vrste, neke od varijanti neandertalaca prenijele su se i na naše pretke. Oni se i danas mogu naći u genomima nekih od nas.
Ali koje su posljedice? Da bi to utvrdili, Velazquez-Arcelay i njene kolege koristile su podatke iz britanske Biobanke, koja pohranjuje genetske i zdravstvene podatke stotina hiljada volontera. Ispitivali su u kojoj su mjeri varijante gena naslijeđene od naših arhaičnih rođaka bile povezane s navikama spavanja i cirkadijalnim ritmovima testiranih subjekata koje su sami prijavili.
U stvari, pronašli su ono što su tražili: „Otkrili smo upečatljiv trend“, izvještava Capra. „Varijante naslijeđene od neandertalaca povećavaju sklonost ka jutarnjoj osobi.“ Prema tome, oni od nas koji nose ove varijante neandertalskog gena vjerovatnije će rano ustati nego noćne sove.
