Na prekretnici

Kataklizma u najavi: Svijet je prešao ključni prag zagrijavanja od 1,5 stepena za rekordan broj dana. Šta to znači?

Ovo najnovije otkriće dolazi nakon rekordnih septembarskih temperatura i ljeta s ekstremnim vremenskim nepogodama u većem dijelu svijeta

Svijet prelazi ključni prag zagrijavanja brzinom koja zabrinjava naučnike, pokazala je analiza BBC-ja. Oko trećine dana 2023. godine prosječna globalna temperatura bila je najmanje 1,5 stepen viša od predindustrijskih nivoa.

Dugoročno ostati ispod te oznake smatra se ključnim za izbjegavanje najštetnijih utjecaja klimatskih promjena.

Ali 2023. je "na putu" da bude najtoplija godina zabilježena, a 2024. mogla bi biti toplija.

"To je znak da dosežemo nivo na kojem prije nismo bili", kaže dr. Melissa Lazenby sa Univerziteta u Sussexu.

Ovo najnovije otkriće dolazi nakon rekordnih septembarskih temperatura i ljeta s ekstremnim vremenskim nepogodama u većem dijelu svijeta.

Kad su se politički čelnici okupili u Parizu u decembru 2015., potpisali su sporazum o zadržavanju dugoročnog porasta globalnih temperatura u ovom stoljeću "dosta ispod" 2C i da će uložiti sve napore da ga zadrže ispod 1,5C.

Dogovorena ograničenja odnose se na razliku između globalnih prosječnih temperatura sada i onih koje su bile u predindustrijskom razdoblju, između 1850. i 1900. - prije raširene upotrebe fosilnih goriva.

Probijanje ovih pariških pragova ne znači njihovo prekoračenje na dan ili tjedan, već umjesto toga uključuje prekoračenje ove granice u prosjeku od 20 ili 30 godina.

Ova dugoročna prosječna brojka zagrijavanja trenutno iznosi oko 1,1 do 1,2 C.

Ali što se češće probija 1,5C za pojedine dane, to je svijet bliže probijanju ove granice na duži rok.

Globalne dnevne temperature po godinama, 1940-2023, s istaknutom 2023. Ove godine zabilježen je rekordan broj dana koji su premašili 1,5C više od predindustrijskih nivoa, posebno u septembru. Prvi put se to dogodilo u modernom dobu nekoliko dana u prosincu 2015., kada su političari potpisivali ugovor o pragu od 1,5C.

Od tada je ograničenje više puta probijeno, obično samo na kratke periode.

U 2016., pod utjecajem snažnog El Niño događaja - prirodne promjene klime koja ima tendenciju povećanja globalnih temperatura - svijet je vidio oko 75 dana koji su bili iznad te oznake.

Ali BBC-jeva analiza podataka Službe za klimatske promjene Copernicus pokazuje da je do 2. oktobar oko 86 dana u 2023. bilo više od 1,5 C toplije od predindustrijskog prosjeka. Time je znatno prije kraja godine oboren rekord iz 2016.

Postoji određena neizvjesnost u pogledu tačnog broja dana koji su probili prag od 1,5 C, jer brojke odražavaju globalni prosjek koji može doći s malim odstupanjima u podacima. Ali razlika za koju je 2023. već premašila brojke iz 2016. daje uvjerenje da je rekord već oboren.

"Zabrinjavajuća je činjenica da dnevno dostižemo ovu anomaliju od 1,5C, i to tokom dužeg broja dana", rekao je dr. Lazenby.

Jedan važan faktor za povećanje ovih temperaturnih anomalija je pojava El Niño uvjeta. To je potvrđeno prije samo nekoliko mjeseci – iako je još uvijek slabiji od svog vrhunca iz 2016. godine.

Ovi uvjeti pomažu u pumpanju topline iz istočnog Tihog okeana u atmosferu. Ovo može objasniti zašto je 2023. prva godina u kojoj je zabilježena anomalija od 1,5C između juna i oktobra - u kombinaciji s dugotrajnim zagrijavanjem uslijed izgaranja fosilnih goriva.

"Ovo je prvi put da ovo vidimo u ljeto na sjevernoj hemisferi, što je neobično, prilično je šokantno vidjeti šta se događa", rekao je profesor Ed Hawkins sa Univerziteta Reading.

"Znam da su naši australski kolege posebno zabrinuti kakve će biti posljedice za njih s približavanjem ljeta [na primjer, ekstremni šumski požari], posebno s El Niñom."

Grafikon koji prikazuje prosječne sezonske temperature površine mora u ekvatorijalnom Pacifiku u poređenju s prosjekom. Kada su temperature 0,5C iznad ili ispod prosjeka, smatraju se uvjetima El Nina ili La Nine. Nedavni podaci pokazuju da uvjeti El Nina jačaju.

Dani kada je temperaturna razlika premašila 1,5C nastavili su se i u septembru, s nekim više od 1,8C iznad predindustrijskog prosjeka.

Mjesec kao cjelina bio je 1,75C iznad predindustrijskg nivoa, a godina do danas je oko 1,4C iznad prosjeka 1850-1900, prema Službi za klimatske promjene Copernicus.

Iako je 2023. "na putu" da postane najtoplija godina u povijesti, ne očekuje se da će prijeći prag zagrijavanja od 1,5C kao globalni prosjek u punih 12 mjeseci.

Svjetski okeani također su bili suočeni s neuobičajeno visokim temperaturama ove godine, što je zauzvrat ispuštalo dodatnu toplinu u atmosferu.

"Sjeverni Atlantski okean najtopliji je koji smo ikada zabilježili, a ako pogledate sjeverni Tihi okean, postoji jezik anomalije jako tople vode koja se proteže sve od Japana do Kalifornije", rekla je dr. Jennifer Francis iz Woodwell Centra za istraživanje klime u SAD.

Dok emisije stakleničkih plinova povećavaju prosječne temperature, tačni razlozi zašto su te temperature mora porasle nisu u potpunosti poznati.

Jedna teorija - koja je još uvijek nesigurna - je da je pad onečišćenja zraka od plovidbe preko sjevernog Atlantika smanjio broj malih čestica i povećao zagrijavanje.

Do sada su ti "aerosoli" djelomično kompenzirali učinak emisije stakleničkih plinova reflektirajući dio sunčeve energije i održavajući površinu Zemlje hladnijom nego što bi inače bila.

Drugi možda manje poznati faktor je situacija oko Antarktike.

Stalno postoji zabrinutost oko stanja morskog leda oko najhladnijeg kontinenta, a podaci pokazuju da su nivoi daleko niže od bilo koje prethodne zime.

Ali prema nekim stručnjacima, dva porasta temperature posljednjih mjeseci na Antarktici - izazvana prirodnom varijabilnošću - povećala su globalni prosjek. Međutim, teško je identificirati tačan utjecaj dugotrajnog zagrijavanja izazvanog djelovanjem čovjeka.

"Početkom jula na Antarktiku je postalo jako toplo, zabilježene su rekordne temperature, koje su još uvijek 20 ili 30 stepeni Celzijevih ispod nule", rekao je dr. Karsten Haustein sa Univerziteta u Leipzigu.

"A ono što vidimo s anomalijama od 1,5C i 1,8C koje vidimo sada, djelomično se opet spušta do Antarktike."

Karta globalnih temperatura za juni, juli i august 2023. u poređenju s prosjekom 1951.-1980. Gotovo posvuda bilo je iznad prosjeka, s vidljivim ekstremima oko dijelova Antarktike i uz zapadnu obalu Južne Amerike.

Dok će se sjeverna hemisfera prirodno ohladiti u jesen i zimu, postoji mišljenje da bi velike temperaturne razlike iz predindustrijskog perioda mogle potrajati, posebno budući da El Niño dosegne vrhunac krajem ove godine ili početkom sljedeće.

Istraživači vjeruju da bi ove stalne visoke temperaturne anomalije trebale biti poziv na uzbunu za političke vođe, koji će se u studenom okupiti u Dubaiju na klimatskom summitu COP28.

Potrebne su mjere u vezi s emisijama, kažu oni, i to ne samo dugoročno.

U martu je UN pozvao zemlje da ubrzaju klimatske akcije, ističući da su sada dostupne učinkovite opcije za smanjenje emisija, od obnovljivih izvora do električnih vozila.

"Ne radi se samo o postizanju krajnjeg cilja, neto nule do 2050., nego o tome kako ćemo to postići", rekao je prof. Hawkins.

"IPCC [UN-ovo klimatsko tijelo] vrlo jasno kaže da moramo prepoloviti emisije tokom ove decenije, a zatim doći do neto nule. Ne radi se samo o dostizanju neto nule u nekom trenutku, već o putu da to postignemo."

I kao što su ovogodišnji ekstremni vremenski događaji pokazali - od toplinskih valova u Evropi do ekstremnih padavina u Libiji - posljedice klimatskih promjena povećavaju se sa svakim djelićem stepena zagrijavanja.