istraživanje mjeseca

Naučnici su na Mjesecu našli nešto jako čudno. Što je najgore, ne mogu to objasniti

S obzirom na to da na Mjesecu nema atmosfere i aktivnih tektonskih ploča, njegova površina ostaje neometano izbrazdana udarnim kraterima, raznim drugim formacijama i prekrivena prašinom.

Naučnici su nedavno unutar ovog prašnjavog pejzaža primijetili neobično reflektirajuće stijene na Reiner Gammi, jednom od misterioznih Mjesečevih mjesta karakterističnog po pojačanom magnetskom polju.

Mada se prvo mislilo da se radi o krateru, Reiner Gamma je zapravo ravna "mrlja" koja podsjeća na oblak, ne baca sjenu, ali je svejedno izrazito uočljiva u tami goleme mjesečeve ravnice nazvane Ocean oluja (Oceanus Procellarum).

Čudni oblici Mjesecu

Mjesečevi oblici stijena su pomalo intrigantan fenomen. Svaki je povezan s nekom magnetskom anomalijom, ali nema svaka magnetska anomalija svoj prepoznatljivi vrtlog. Postoji nekoliko teorija o njihovom uzroku, piše Science Alert.

Neki smatraju da ih proizvode ili su na neki način povezani s nakupinama magnetiziranog kamenja koje odbijaju čestice solarnog vjetra. Magnetizirani materijal ostaje svijetle boje jer je zaštićen od solarnog vjetra koji putem kemijskih reakcija zatamnjuje okolna područja.

Druge teorije ukazuju na to da su nastali zbog interakcija između magnetskih anomalija u Mjesečevoj kori i finih čestica prašine s električnim nabojem. Također je moguće da su vrtlozi posljedica drevne, magnetske lave koja je tekla neposredno ispod Mjesečeve površine ili da se radi o migraciji mikro prašine pod utjecajem solarnog vjetra.

Stijena drugačija od ostalih

Kako bi bolje shvatili što se zbiva na ovome tajnovitome području, Ottaviano Rüsch, planetarni naučnik sa Sveučilišta Münster u Njemačkoj, i njegovi kolege analizirali su oko milion slika raštrkanog kamenja na površini Mjeseca koje je snimila NASA-ina letjelica Lunar Reconnaissance Orbiter.

U krateru Reiner K, u blizini vrtloga Reiner Gamma, uočili su stijenu koja je reflektirala svjetlost na sasvim jedinstven način: "Ta je stijena bila jako različita od ostalih. Reflektirala je manje svjetla natrag prema Suncu nego druge stijene."

Naučnici su zatim pokušali na snimkama pronaći još takvih gromada pomoću algoritma koji je izdvojio sve one neobičnog izgleda po pitanju veličine i refleksije. Umjetna inteligencija je identificirala oko 130.000 takvih mogućih objekata.

Stručnjaci su pregledali velik dio rezultata. Otkrili su da su stijene sa slabijom refleksijom lokalizirane blizu magnetske anomalije Reiner Gamma, no da nisu sve gromade u krateru Reiner K imale ovako čudnu refleksivnost.