Niz razloga

Ne ide, pa ne ide: Stopiran megaprojekat Vučića i Orbana

Foto: Xinhua

Izgradnja pruge Beograd - Budimpešta traje godinama, međutim, nema naznaka kraju. Mađarski Telex piše da Kinezi ne mogu završiti izgradnju, a za to su dva razloga - manjak novca i činjenica da Kinezi ne mogu po europskim standardima izgraditi sistem osiguranja i kontrole vozova.

Mađarska vlada još je 2014. odlučila izgraditi željezničku prugu Budimpešta-Beograd, a 2015. detalji su dogovoreni s kineskim i srpskim vodstvom. No, ugovor o izgradnji sklopljen je tek četiri godine kasnije. Pruga je projektirana tako da putnički vozovi mogu voziti brzinom od 160 kilometara na sat, za što je potreban tzv. ETCS sistem upravljanja vozovima prema standardima Evropske unije i sigurnosna oprema certificirana u skladu sa zahtjevima EU. Tokom potrage za izvođačima predloženo je da se za taj posao pozove neka zapadna firma s iskustvom u ovom poslu, no na kraju je to odbijeno, a podrazumijeva se da se sami pokušavaju uhvatiti u koštac s tim poslom.

Gradnja traje godinama

Niti jedna od kineskih i mađarskih grupacija i njihovih podružnica nije sposobna instalirati sve elemente ETCS sistema. Gradnja pruge traje već godinama, ali nema naznaka da su Kinezi uspjeli ugraditi sigurnosne uređaje i sistem upravljanja vlakom ETCS. Iz mađarskih željeznica (MÁV ) samo su objavili da se "konzorcij izvođača obvezao izgraditi funkcionalan sustav za cijelu željezničku prugu - u skladu s tehničkim propisima Evropske unije". Ministarstvo graditeljstva i saobraćaja također je samo napisalo da MÁV odgovara umjesto njih.

Prema riječima stručnjaka za transport Gergelija Andoa, iako se upravljanje vlakom slično ETCS-u koristi u Kini, to je mnogo jednostavniji sistem nego u Evropi. Na primjer, ne moraju razmatrati uslove interoperabilnosti, jer zemlje koje su s njima povezane željeznicom (primjerice Laos) također grade željezničke pruge prema kineskim standardima.

Drugi veliki problem pruge Budimpešta-Beograd je nedostatak novca.

Ugovor o renoviranju i izgradnji potpisan je 2019. godine s ukupnom sumom od 1,9 milijardi eura. U to vrijeme, kritičari su smatrali da je cijena previsoka, ali prema riječima Gergelija Andoa, budžet je zapravo bio prilično uzak, ostavljajući vrlo malo prostora za manevar.