novo istraživanje

Objavljena studija o tome šta su ljudi radili prije 2,5 miliona godina i jeziva je

Paleolitska kuhinja bila je sve samo ne posna i zelena, pokazalo je istraživanje o prehrani naših pleistocenskih predaka.

Dobra 2 miliona godina, Homo sapiens i njihovi preci odbacili su salatu i obilno jeli meso, stavljajući ih na vrh hranidbenog lanca.

Pogrešan dojam

To nije baš uravnotežena prehrana bobičastog voća, žitarica i odreska koju bismo mogli zamisliti kad pomislimo na 'paleo' hranu.

No prema studiji iz 2021. koju su proveli antropolozi s izraelskog Sveučilišta u Tel Avivu i Sveučilišta Minho u Portugalu, moderni lovci-sakupljači dali su nam pogrešan dojam o tome što smo nekoć jeli.

"Međutim, ova je usporedba uzaludna jer su prije 2 miliona godina društva lovaca i sakupljača mogla loviti i jesti slonove i druge velike životinje – dok današnji lovci skupljači nemaju pristup takvoj nagradi", istraživač Miki Ben-Dor s izraelskog Sveučilišta u Tel Avivu objasnio je kada je istraživanje objavljeno, piše Science Alert.

Pogled kroz stotine prethodnih studija – o svemu, od moderne ljudske anatomije i fiziologije do mjerenja izotopa u drevnim ljudskim kostima i zubima – sugerira da smo prvenstveno bili vrhunski predatori do prije otprilike 12.000 godina.

Rekonstruiranje popisa namirnica hominida koji su živjeli prije čak 2,5 miliona godina dodatno je otežano činjenicom da se biljni ostaci ne čuvaju tako lako kao životinjske kosti, zubi i školjke.

Druge studije koristile su kemijsku analizu kostiju i zubne cakline kako bi pronašle lokalizirane primjere prehrane bogate biljnim materijalom. Ali ekstrapolirati ovo na čovječanstvo u cjelini nije tako jednostavno.

Fosilni zapisi

U fosilnim zapisima možemo pronaći dovoljno dokaza o lovu na divljač, ali da bi utvrdili što smo prikupili, antropolozi su se tradicionalno okrenuli suvremenoj etnografiji na temelju pretpostavke da se malo toga promijenilo.

Prema Ben-Doru i njegovim kolegama, ovo je velika pogreška.

"Cijeli ekosustav se promijenio i uvjeti se ne mogu uspoređivati", rekao je Ben-Dor.

Pleistocenska epoha bila je odlučujuće vrijeme u Zemljinoj povijesti za nas ljude. Na kraju smo marširali u daleke krajeve svijeta, nadživljavajući sve druge hominide na našoj grani obiteljskog stabla.

Dok je dominiralo zadnje veliko ledeno doba, većina današnje Europe i Sjeverne Amerike redovito je bila zakopana pod debelim ledenjacima.

S toliko vode zaključane kao led, ekosustavi diljem svijeta bili su znatno drugačiji od onoga što vidimo danas. Krajolikom su lutale velike zvijeri, uključujući mamute, mastodonte i divovske ljenjivce – u mnogo većem broju nego što ga vidimo danas.

Koristio domišljatost

Naravno, nije tajna da je Homo sapiens koristio svoju domišljatost i nevjerojatnu izdržljivost kako bi ulovio ove goleme karte za obroke. Ali učestalost kojom su lovili te biljojede nije bilo tako lako otkriti.

Umjesto da se oslanjaju samo na fosilne zapise ili prave slabašne usporedbe s predpoljoprivrednim kulturama, istraživači su se okrenuli dokazima ugrađenim u naša tijela i usporedili ih s našim najbližim rođacima.

"Odlučili smo upotrijebiti druge metode za rekonstrukciju prehrane ljudi iz kamenog doba: ispitati pamćenje sačuvano u našim tijelima, naš metabolizam, genetiku i fizičku građu", rekao je Ben-Dor.

"Ljudsko ponašanje se brzo mijenja, ali evolucija je spora. Tijelo pamti."

Na primjer, u usporedbi s drugim primatima, naša tijela trebaju više energije po jedinici tjelesne mase. Pogotovo kada je riječ o našem mozgu gladnom energije.

Rezerve masti

Naše društveno vrijeme, primjerice kada je u pitanju odgoj djece, također ograničava količinu vremena koje možemo provesti tražeći hranu.

Imamo veće rezerve masti i možemo ih iskoristiti brzim pretvaranjem masti u ketone kada se pojavi potreba. Za razliku od drugih svejeda, kod kojih je masnih stanica malo, ali su velike, naše su male i brojne, poput onih predatora.

Naši su probavni sustavi također sumnjivo slični onima životinja koje se nalaze više u hranidbenom lancu. Neobično jaka želučana kiselina upravo je ono što bi nam moglo trebati za razgradnju bjelančevina i ubijanje štetnih bakterija koje biste očekivali pronaći na tjedan dana starom mamutskom komadu.