Pečeni krompir jedan je od najčešćih priloga po cijeloj širini svijeta. Priprema se krajnje jednostavno i uglavnom uvijek isto: krompir se nareže, začini i stavi u rernu. Ono što nije uvijek isto je rezultat – jedanput ćete iz rerne izvaditi hrpu kašastoga krumpira, drugi put dijelom pougljenjeni dijelom kuhani krumpir, a ponekad će on biti sasvim bez boje i kao da je kuhan na pari.
KHemija je egzaktna nauka, ali u kuhinji kao da pošašavi. Dobro, i nije baš tako, i tu postoje pravila, samo ih možda niste svjesni. Ako je posuda u kojoj pečete krompir prenatrpana, on se neće peći, nego kuhati na pari. Ako su komadi krompira različite veličine, neki će komadi izgorjeti, a neki neće ni početi dobivati boju. Ako prečesto prtljate po njima dok se peku, neće biti hrskavi jer ćete svu koricu odvojiti s krompira dok ih okrećete.
Ali, postoji jednostavan trik za kojim rado posežu i vrhunski kuhari i uz koji će vam pečeni krompir baš uvijek ispasti savršeno hrskav, neovisno pečete li mladi krompir u kori, pole ili krumpir klasično narezan na četvrtine.
Tajna je u - bjelanjku. Premažete li krumpir prije pečenja bjelancetom istučenim u snijeg, on će iz rerne izaći savršeno hrskav, a kako će se začini bolje uhvatiti na ljepljivo bjelance – i savršeno začinjen. Običan sastojak napravit će ogromnu razliku i u okusu i u teksturi omiljenog priloga.
Dakle, sve što trebate napraviti je umutiti bjelance u snijeg i u njega uvaljati sirov krompir.
Potom ih izvadite, maknite višak bjelanca i poslažite krompir u lim za pečenje. Nakon toga možete se pozabaviti začinima i pustiti maštu da se izdivlja.
Na vama je hoćete li krompir začiniti samo solju i biberom ili provansalskim travama, kakvom ljutkastom mješavinom ili bijelim lukom u granulama.
