Nije se baš medijski proslavila vijest koja je nedavno objavljena, a to je da je Sud Bosne i Hercegovine prvostepeno presudio Ivanu Antunoviću, Borislavu Kovačeviću, Mariju Vuletiću i Harisu Hodžiću i oglasio ih krivim za organizirani kriminal.
Sud BiH u javnost je pustio, odnosno procijedio samo šture informacije iz kojih se saznalo da je Antunović oglašen krivim da je organizirao i rukovodio grupom za organizirani kriminal, a što je u vezi s krivičnim djelom neovlašteni promet opojnim drogama.
Borislav Kovačević, Mario Vuletić i Haris Hodžić su oglašeni krivim kao pripadnici grupe za organizirani kriminal, a također ima se na teret stavlja pomenuto krivično djelo.
Antunović je dobio kaznu od 14 godina, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, a kao sporednu, Sud je izrekao novčanu kaznu od 100.000 KM.
Borislav Kovačević će robijati šest godina, Mario Vuletić sedam godina, Haris Hodžić također će provesti sedam godina iza rešetaka, u koje će se uračunati boravak u pritvoru.
Sud BiH je rekao svoje vrlo šturo, ne ulazeći u srž ovog slučaja, ostavljajući najzanimljivije dijelove pod ključem. Zato je vijest o ovom slučaju prošla tiho, ispod radara.
Raport donosi detalje o pomenutom organiziranom kriminalu, njegovom početku, a epilog nam je svakako jasan iz saopćenja Suda BiH.
Ovo je priča.
Kako je Sud BiH utvrdio, pomenuta organizirana grupa transportirala je opojnu drogu u zemlje Evropske unije i BiH.
Krenulo je ovako
Od 2016. do kraja 2019. godine Ivan Antunović je na teritoriji BiH i Hrvatske oformio grupu za organizirani kriminal, kojoj su pripadali Borislav Kovačević, Mario Vuletić, Jurica Vuletić, Haris Hodžić, I. C. i drugi (samo) njima poznati pripadnici.
Startna tačka bila je Albanija.
Jedna od lokacija s koje se droga transportirala je Skadar u Albaniji koji graniči sa Crnom Gorom. Prebacivala se čamcima u Ulcinj, potom se automobilima prevozila do Virpazara ili Podgorice, nakon toga bi određena osoba iz Crne Gore kontaktirala prvooptuženog Antunovića koji je s njom dogovarao cijenu transporta, način, vrijeme, mjesto preuzimanja, te isporuke opojne droge.
Grupa je koristila pravne osobe čija je registrirana djelatnost prevoz robe u domaćem i međunarodnom saobraćaju, teretnim i priključnim vozilima, iz Crne Gore, preko Bosne i Hercegovine, u Evropsku uniju prevozila opojnu drogu prethodno kupljenu u Albaniji, pri čemu su u strukturi organizirane grupe pripadnici imali unaprijed određene planirane zadatke i uloge u međunarodnom prevozu opojne droge, koja je sporazumno djelovala, na način da je organizator Antunović s osobama iz Crne Gore dogovarao cijenu transporta, način, vrijeme i mjesto preuzimanja, te isporuke opojne droge, nakon čega je po postignutom dogovoru, angažirao pomenute pripadnike grupe.
Borislav Kovačević, zv. Thales, vršio je utovar, Jurica Vuletić i Mario Vuletić bili su zaposlenici obrta za promet "Ivan Vuletić" - Metkovići, koji su za transport opojne droge iz Crne Gore u Hrvatsku osigurali teretna i priključna vozila, kao i angažman zaposlenog vozača S1, zatim osigurali prostor na kojem će opojna droga biti istovarena u Zagrebu, te kontrolirali prevoz i isporuku opojne droge.
I. C. je kontrolirao prevoz, isporuku i vršio istovar opojne droge, te kad bi Antunović bio odsutan, u njegovo ime s iz Crne Gore dogovarao cijenu transporta, način, vrijeme i mjesto preuzimanja, te isporuke opojne droge.
Haris Hodžić je za transport opojne droge, koja je iz Crne Gore prevezena u BiH, osigurao mjesto skladištenja i pretovara, te teretna vozila Makro gradnje iz Bugojna, a kasnije Express Transport Servicea, također iz Bugojna, kao i vozače S2 i D. S. ovog pravnog lica za dalji transport opojne droge u zemlje Evropske unije, što su oni kao pripadnici grupe i činili po uputstvima koje im je organizator Ivan Antunović.
Kako je grupa kontaktirala
Grupa je kontaktirala neposredno, ali i putem telefonskih aparata tzv. kečeva, odnosno sms komunikacije, jedan na jedan ili putem telefona, tzv. kripta, koji posjeduju sigurnosnu šifru i koji su osobe iz Crne Gore, Hrvatske i drugih zemalja, kao i pripadnici grupe, radi zaštite identiteta koristili pod različitim lično odabranim nazivima.
Ivan Antunović ponio je imena Most, Murat i XC 70, Borislav Kovačević bio je Thales, I. C. Fenix i Haris Hodžić Trans.
Oni su kao grupa za organizirani kriminal u naznačenom periodu iz Crne Gore, preko BiH u Hrvatsku i druge zemlje Evropske unije, prevezli samo njima poznatu količinu opojne droge Cannabis sativa, za dogovorenu cijenu transporta opojne droge, čime su kao grupa za organizovani kriminal pribavili znatnu imovinsku korist u, također samo njima, poznatom iznosu.
Za transport iz Crne Gore do Hrvatske bili su zaduženi pripadnici grupe braća Vuletići (optuženi Mario Vuletić i ranije presuđeni Jurica Vuketić) koji su osigurali vozača S1 iz firme u kojoj su radili da prevoznim sredstvima firme vrši transport opojne droge iz Crne Gore na područje Hrvatske, do Metkovića, potom do Zagreba, kao krajnje destinacije, dok su braća Vuletići, od Metkovića do krajnjih odredišta u Zagrebu bili u ulozi „čistača" vozaču S1.
Pripadnik grupe, optuženi Borislav Kovačević vršio je utovar opojne droge, dok je za potrebe transporta opojne droge u zemlje zapadne Evrope optuženi Antunović angažirao pripadnika grupe, optuženog Harisa Hodžića, koji je za transport opojne droge, koja je iz Crne Gore prevezena u BiH, osigurao mjesto skladištenja i pretovara, zatim teretna vozila Makro gradnja, a kasnije Express Transport Service, kao i vozače S2 i D. S.
