Film

Raportova recenzija nedjeljom | The Little Mermaid: Nema čarolije pod ovim morem

Sve je blato pod morem u filmu "The Little Mermaid", posve nenadahnutom i potpuno nepotrebnom remakeu Disneyjevog omiljenog animiranog filma iz 1989. režisera Roba Marshalla.

To je posljednji u nizu Disneyjevih pokušaja da preuredi cijelu svoju animiranu zbirku i nikad se ne čini motivirano ničim drugim osim korporativnim interesima. Ravan je, dramatično prazan i vizuelno inertan, s glavnom izvedbom koja previše podsjeća na ribu na otvorenom.

Ostale recenzije:

Fast X

Citadel

Guardians of the Galaxy Vol. 3

Beef

Air

To je Halle Bailey iz muzičkog dua Chloe x Halle u glavnoj ulozi, a ona se previše muči kao Ariel, sirena koja je zaljubljena u svijet iznad razine mora i želi postati čovjek. Barem nam je tako rečeno i sjećamo se iz originala, jer se Bailey povremeno smiješi i trepće očima, ali nije sposobna natjerati publiku da osjeti bilo kakve emocije u putovanju njezinog lika. 2-D animirana Ariel imala je veću dubinu i više duše iza svojih očiju nego što je Bailey u stanju skupiti.

Nije da joj okolina čini usluge. "The Little Mermaid" je produkcija koja se nikad ne spaja, ni u scenariju ni u vizuelnoj kompoziciji ni u svojoj dosadnoj muzici, koja djeluje napuhano i zastarjelo i puna je bombastičnosti, što je glasnije-bolje. Što se tiče magije, taj nespoznatljivi X-faktor po kojem je Disney nekada bio vodeći, zaboravite ovdje. "The Little Mermaid" je proizvod, bezličan poput majice kratkih rukava ili plišanog medvjeda koji biste kupili dok stojite u redu u suvenirnici u tematskom parku.

Priča prati Ariel, najpustolovniju od svojih sestara sirena, kćerki kralja Tritona, kojeg glumi Javier Bardem koji izgleda umorno. Te sestre nemaju ništa drugo za raditi osim izgledati lijepo, a većina njih nema niti jedan dijalog.

Ariel uživa u istraživanju olupina brodova, artefakata života iznad mora. Pridružuju joj se njezini prijatelji Sebastian, rak kojemu je Daveed Diggs dao karipski naglasak, i Flounder, tropska ribica kojoj glas daje Jacob Tremblay iz "Sobe". Scuttle, nespretna morska ptica, povremeno zaroni kako bi ulovila ribu, a glas joj daje Awkwafina.

Triton je tu samo kako bi dao stroga upozorenja o opasnostima ljudskog svijeta, a on joj zabranjuje odlazak na površinu ili interakciju s čovječanstvom. Njegova stroga pravila ("sve dok živiš u mom okeanu, pokoravat ćeš se mojim pravilima!") čine ga negativcem u priči sve dok scenarij ne krene u pogon i Ursula, morska vještica Melisse McCarthy pipcima hobotnice, šalje je na površinu i sklapa s njom dogovor: ako poljubi svog princa, može postati čovjek. (To je loš dogovor za Ariel, koja se koristi kao pijun u dosadnoj borbi za moć između Ursule i Tritona, njezina brata.)

Arielin princ, njezin predmet žudnje, je Eric (Jonah Hauer-King), kojeg je uspjela spasiti i dovesti na obalu nakon što padne u more sa svog broda. On je standardni problem kao i svi Disneyevi prinčevi i nema vidljive hemije s Ariel, koja je kao dio Ursuline prevare ostala bez glasa na kopnu. (Opet loš dogovor za Ariel.)

Dok priča teče dalje - sa 135 minuta, gotovo je sat vremena duža od originala - malo je osjećaja zamaha koji ju gura dalje. Prođe  sat vremena prije nego što se zupčanici zapleta uopće počnu okretati i Ariel izbije na površinu.

Što je još gore, čini se da se niko ne zabavlja, osim Diggsa i Awkwafine. Ništa drugo u "The Little Mermaid" ne funkcioniše. McCarthy se najviše zabavlja u ulozi vampirske negativke, ali je neobično suzdržana i ne može svom liku ili svojim scenama dati bilo kakav smisao života. Bardem, sa svoje strane, izgleda kao da mu je neugodno što skakuće gore-dolje u vodi.

Režiser Marshall sve snima kao da je prikazano kroz tanki sloj gaze. Podvodne scene nisu baš loše kao u "Aquamanu", ali nakon onoga što je James Cameron isporučio u drugoj avanturi "Avatara", nije na visini zadatka. Voda se ne čini kao voda.

A "Mala sirena" ne izgleda kao "Mala sirena". Jedva da uopće izgleda kao film: pominje referentne tačke iz originala (prevrtanje kose, broj "Under the Sea"), ali ne može pronaći vlastitu svrhu izvan nostalgije publike. To je argument sam protiv sebe, remake koji samo gura ljude natrag na original. Crtić je bio puno stvarniji.

Film je dostupan u Cineplexx i CineStar kinima