Politika

Šta sprema visoki predstavnik? Dautbegović: Bojim se da njegova reforma pravosuđe u BiH neće učiniti ni efikasnijim ni boljim

Almin Dautbegović, advokat i profesor sa sjedištem u Zenici, poznato je ime unutar svoje struke u BiH.

Za DEPO je govorio o reformi pravosuđa. On otkriva šta u ovoj oblasti sprema Visoki predstavnik, a šta su stvarne rupe i nedostaci pavosudnog sistema u Bosni i Hercegovini, naročito u Federaciji BiH.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Gospodine Dautbegoviću, ko može provesti reformu pravosuđa u BiH? U kome pravcu i obimu to može ići i kada?

Reformu pravosuđa provešće ured Visokog pretstavnika. U kom obimu nije poznato i, kao i do sad u koncipiranju organizacije pravosuđa i svega onog što se može podvesti pod pojam reforme, neće učestvovati domaći stručnjaci. Navodno je Visoki predstavnik prije i nego što je zvanično imenovan, prethodno obavio razgovore sa vodećim političarima, te dobio podršku za budući posao kojeg treba uraditi.

Međutim donošenje Zakona o zabrani negiranju genocida promjenilo je politički ambijent prethodno dogovoren, tako da je sad teško procjeniti kada i u kom obimu će biti provedena reforma pravosuđa.

Šta je mogući okvir reforme?

Nepostojanje povoljnog političkog ambijenta u državi je bio razlog što je propao strukturalni dijalog od koga se očekivalo da će, postepeno prateći stanje u pravosuđu, predlagati izmjene koje bi popravljale pravosuđe i učinilo ga funkcionalnijim. Razlike o pristupu problemima u organizaciji pravosuđa ogledaju se u različitim viđenjima; sa jedne strane imamo Republiku Srpsku i njene predstavnike, a sa druge predstavnike Federacije BiH čije viđenje se poklapa sa stavovima OHR-a i stranih ambasada koje imaju utjecaj na razvoj političke situacije u BiH, a posebno u pravosuđu. Razlike u pristupu su nepomirljive, danas ponajviše. Visoki pretstavnik mora računati s tim. Teško da je moguće provesti cjelovitu reformu pravosuđa uz politički konsenzus RS i Federacije BiH, naročito ako znamo da je u Parlamentu BiH potrebno izglasati prijedlog budućih izmjena i dopuna svih zakona koji regulišu ovu oblast.

U trenutno nepovoljnom političkom ambijentu treba rješavati najavljeni reizbor svih sudaca i tužilaca i eventualne izmjene u organizaciji rada VSTV-a.

Najavljeni reizbor nailazi na zakonsku prepreku, jer su sudije i tužiocu već izabrani doživotno, te će se prethodno morati rješiti ova prepreka. Za pretpostaviti je da bi u takvom razvoju događaja ova problematika u jednom momentu morala biti iznesena pred Ustavni sud BiH. Ostaje da se vidi kako će se stvari odvijati.

PROČITAJTE  Dodik: RS neće ratovati ni ako bude napadnuta. Priče o ratu dolaze iz Sarajeva

Moram naglasiti da, kada se govori o reformi pravosuđa, vjerovatno se ne misli na dio pravosuđa koji se bavi civilnim pravom i imovinskopravnim odnosima. Mislim da su motivi reforme pronalazak načina bržeg i efikasnijeg rješavanja predmeta iz oblasti privrede. Opšta je ocjena da se predmeti rješavaju sporo, te bi se morao iznaći način da se sudovi rasterete rješavanja tzv. komunalnih predmeta koji zatrpavaju sudove, te kako bi se osiguralo da sudije rješavaju stvarne sporove među građanima i privrednim subjektima, a ne formalno rješavanje neplaćenih računa.

Hoćete da kažete da će akcentat reforme biti na krivičnom djelu pravosuđa?

Da, sve to otvara pitanje da li je iko analizirao postojeće stanje u redovnim sudovima koje je u Federaciji uokvireno u deset pravosudnih cjelina, dok Općinski sudovi po sudiji pojedincu rješavaju k.d. sa zaprijećenom zatvorskom kaznom do deset godina, a takvih je većina krivičnih djela u stvarnom životu.
Kantonalni sudovi sude u drugom stepenu po žalbama kao i k.d. za zaprijećenom kaznom preko 10 godina. Na taj način je Vrhovni sud Federacije isključen iz rješavanja većine predmeta i onemogućen u kreiranju jedinstvene pravne prakse na teritoriji Federacije.
Racimo, za šumsku krađu u jednom sudu je kazna relativno mala, a u drugom se čini prevelikom. Sve su to posljedice sadašnjih sistemskih postavki i nemogućnosti da se ujednači sudska praksa.

Da li to znači da je problem vezan sa nepostojanjem Vrhovnog suda BiH?

Ne, nikako. Vrhovni sud BiH u ovakvo uređenom pravosudnom sistemu svakako se se ne bi mogao instalirati.

Govorim o nepostojanju ujednačene prakse u Federaciji BiH, jer se većina predmeta ne može dovesti pred Vrhovni sud Federacije BiH. Razlozi su postojeće nadležnosti općinskih sudova i organizacija redovnog sudstva u okvire kantona. Često ukazujem da bi trebalo razmisliti jesmo li dovoljno zrela društvena zajednica da možemo imati prvostepene sudove čija je nadležnost za djela sa propisanom kaznom zatvora do 10 godina i to po često aršinima sudije pojedinca. Vrijeme iza nas govori da tu nemamo potrebnu kvalitetu, posebno u manjim sudovima koji zapošljavaju samo po četri sudije. Priču o usaglašavanju sudske prakse po meni možemo rješiti samo na način da Vrhovni sud Federacije BiH ima priliku rješavati po većini predmeta, a to se može postići samo smanjenjem nadležnosti prvostepenih sudova za krivična djela sa propisanom kaznom do 5 godina, čime bi Kantonalni sudovi proširili svoju dosadašnju nadležnostn, a po žalbama bi odlučivao Vrhovni sud FBiH i tako stvarao i ujednačavao sudsku praksu na cjeloj teritoriji Federacije.

PROČITAJTE  Christian Schwarz-Schilling: BiH srlja u katastrofu

Ujednačavanje sudske prakse na cjeloj teitoriji BiH putem Vrhovnog suda BiH nužno iziskuje veće promjene zakonske regulative iz ove oblasti. Za što trenutno nije vrijeme, a po meni nije ni prioritet.

Šta se onda ipak, i realno, može uraditi?

U kontekstu ovog pitanja cjenim da vrijedi problematizirati dosadašnji rad tužilaštava, koji se po nedležnosti uokviruju u teritoriju kantona. Dakle, izbačeni su općinski sudovi i svi tužioci smješteni su u jedan grad centar kantona. To u praksi stvara organizacione probleme, jer nerealno je očekivati da svi tužioci se presele u grad sjedište tužilaštva, pa, na primjer tužilac, koji živi u Žepču ponese sa sobom sve predmete iz Zavidovića, Maglaja,Tešanja i Žepča. Onda on zastupa optužnice pred sudovima u predmetima u kojima sam nije vodio istragu i u većini se ne pripremi dovoljno za predmet. Ovo direktno utječe na kvalitet zastupanja.

Vrijedi razmisliti je li vraćanje na nivo općinskih tužilaštava ipak dio rješenja i poboljšanja kvalitete rada tužilaštava.
Nažalost, buduća reforma će se vjerovatno samo baviti reizborom sudija i tužilaca sa prethodnim rješavanje zakonskih smetnji za ovakav reizbor obzirom da su svi već izabranin doživotno.
U svemu ostalom mogu se desiti samo kozmetičke promjene.

Bez suštinske promjene organizacije rada sudova i tužilaštava teško je očekivati da će se pravosuđe u BiH učiniti efikasnijim i boljim.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare