Sjevernoatlanska meridijanska preokretna struja (AMOC) usporava brže nego što se mislilo i približava se tački bez povratka, a posljedice za cijeli svijet, osobito za sjevernu hemisferu, bit će teške, upozorio je ugledni okeanograf Stefan Rahmstorf sa Univerziteta Potsdam i Instituta za istraživanje utjecaja klimatskih promjena u Njemačkoj.
Posljedice kolapsa struje bit će brojne i katastrofalne
Kada bi došlo do kolapsa AMOC-a, to bi vrlo vjerojatno izazvalo nagle promjene u regionalnim vremenskim obrascima i vodenom ciklusu, kao što su pomicanje pojasa tropskih kiša prema jugu, slabljenje afričkih i azijskih monsuna, jačanje monsuna na južnoj hemisferi te smanjenje količina oborine i pad proizvodnje hrane u Evropi.
Među ostalim, može se očekivati dodatan porast razina mora, posebno duž američke atlantske obale, smanjenje apsorpcije CO2 u okeanskim vodama, znatno smanjenje opskrbe dubokih okeanskih voda kisikom i vjerojatni kolaps ekosistema u sjevernom Atlantiku.
Kako funkcionira AMOC i zašto slabi?
U novom radu, objavljenom 10. aprila u časopisu Oceanography Rahmstorf prvo tumači kako funkcionira složeni sistem AMOC-a čiju cirkulaciju između ekvatorskih i polarnih područja pokreću razlike u temperaturi i slanosti vode, zbog čega se naziva termohalinom strujom (od grč. thermos što znači toplina i halos što znači sol).
Osnovni pokretač AMOC-a je konvekcija, proces cirkulacije vode koji pokreću razlike u temperaturi i slanosti, odnosno gustoći. Na svom putu prema sjeveru, topla, ali slanija površinska voda Atlantskog okeana se hladi, zbog hlađenja postaje gušća i tone dublje. Istovremeno, priljev slatke vode s Grenlanda i Arktika smanjuje salinitet površinske vode, što također utječe na njenu gustoću. Međutim, niža temperatura nadmašuje djelovanje smanjenja saliniteta, pa ta voda tone dublje i postaje dio dubinskih voda koje su bitne za termohalinu cirkulaciju. Te dubinske vode potom se kreću nazad prema jugozapadu Atlantskog okeana.
Osjetljiv sistem ima više tačaka prekretnice
Ovakav složeni sistem, koji uključuje međuigru temperature, slanosti, priljeva slatke vode drugih faktora, podrazumijeva da bi moglo postojati više tačaka prekretnice i vrlo je osjetljiv na klimatske promjene, osobito nagle, čak i kada su kratkotrajne jer se sistem sporije vraća u ravnotežu.
"U određenoj mjeri prekretnica može čak ovisiti o vremenskim nepogodama. U NASA-inom klimatskom modelu, u 10 simulacija koje koriste isti 'srednji' scenarij zagrijavanja u staklenicima (SSP2-4.5) s globalnim zagrijavanjem ispod 3°C, AMOC kolabira u dvije, ali se oporavlja nakon značajnog slabljenja u osam; razlika je samo u stohastičkoj unutrašnjoj varijabilnosti (Romanou et al., 2023). To je također dio prirode, prekretnica", napominje Rahmstorf.
Budući da se sjeverni polarni krajevi ubrzano zagrijavaju, brže od ostalih dijelova svijeta jer otapanjem leda dolazi do smanjenja svijetlih površina koje odbijaju zrake Sunca i povećanja tamnih površina vode i tla koje ih upijaju, u Atlantskom okeanu završava velika količina vode nastala otapanjem ledenjaka na Grenlandu i leda u Arktiku. Dodatan unos slatke vode još više smanjuje salinitet, a time i gustoću površinskih voda u Atlantiku, čime usporava njihovo poniranje i slabi kretanje dubinskih voda prema jugu.
Usporavanje AMOC-a je stvarnost, a neke posljedice su već tu
Autor u radu iznosi cijeli niz studija i argumenata koji potvrđuju da su promjene u AMOC-ju ozbiljne i stvarne te da su neke već tu. Jedna od zornih je formiranje hladne pjege u subpolarnom, sjevernom dijelu Atlantskog okeana.
"Dok se cijela zemaljska kugla zagrijala, subpolarni sjeverni Atlantik je odolio te se čak ohladio. To je tačno ono područje u kojem AMOC isporučuje većinu svoje topline i tačno ono područje u kojem su klimatski modeli dugo predviđali hlađenje kao rezultat usporavanja AMOC-a", kaže Rahmstorf.
Ističe da ta hladna pjega već utječe na vremenske uvjete, iako ne na način na koji bi se moglo očekivati. Naime, hladan subpolarni sjeverni Atlantik korelira s ljetnom vrućinom u južnoj Evropi, osobito na Mediteranu. Zašto? Hlađenje morske površine dovoljno je da utječe na raspodjelu pritiska zraka na takav način da potiče dotok toplog zraka s juga u Evropu. Na primjer, u ljeto 2015. subpolarni Atlantik bio je najhladniji od početka praćenja u devetnaestom vijeku, dok je Evropa istovremeno proživljavala snažan toplinski val. Naknadno provedena studija, objavljena u časopisu Nature, pokazala je da se toplinski valovi povećavaju čak tri do četiri puta brže u Evropi nego u drugim regijama sjeverne hemisfere, što je povezano s promjenama u mlaznoj struji na koju može utjecati hladna pjega.
