supernova

Teleskop James Webb snimio očaravajući pogled na zvijezdu koja je eksplodirala

Kada masivne zvijezde ostanu bez goriva, njihova zadnja faza života može biti također masivna eksplozija - supernova. Iako bljesak svjetlosti tih događaja brzo blijedi, drugi učinci su dugotrajniji. Udarni valovi iz takvih eksplozija putuju u svemir i stupaju u interakciju s obližnjom prašinom i plinom, tokom čega mogu isklesati prekrasne objekte - ostatke supernove.

Takav ostatak supernove, Kasiopeja A ili Cas A, nedavno je snimljen pomoću instrumenta NIRCam svemirskog teleskopa James Webb. Smještena 11.000 svjetlosnih godina u zviježđu Kasiopeje, ta je zvijezda eksplodirala prije 340 godina (gledano sa Zemlje) i sada je jedan od najsjajnijih objekata na nebu. Ovaj prikaz donosi ljusku materijala izbačenu eksplozijom u interakciji s plinom, a koji je masivna zvijezda ispuštala u svojim zadnjim fazama života.

Sićušni čvorovi plina - koji se sastoje od sumpora, kisika, argona i neona iz same zvijezde - mogu se detektirati samo izvanrednom rezolucijom NIRCama i daju istraživačima naslutiti da se umiruća zvijezda razbila poput stakla kad je eksplodirala.

Nova slika visoke razlučivosti NIRCama s NASA-inog svemirskog teleskopa James Webb (Near-Infrared Camera) otkriva zamršene detalje ostatka supernove Kasiopeje A (Cas A) i prikazuje ekspandirajuću ljusku materijala koji udara u plin što ga je zvijezda ispustila prije nego što je eksplodirala.

Najuočljivije boje na Webbovoj najnovijoj slici nakupine su jarke narandžaste i svijetloružičaste unutarnje ljuske ostatka supernove.

'Pomoću rezolucije NIRCama sada možemo vidjeti kako se umiruća zvijezda potpuno razbila kad je eksplodirala, ostavljajući za sobom vlakna nalik komadićima stakla', rekao je voditelj istraživanja Danny Milisavljević sa Univerziteta Purdue.

Webb je prije promatrao Cas A koristeći svoj instrument MIRI. Ta opažanja bila su u srednjoj infracrvenoj valnoj duljini, koja izgleda šarenije i pokazuje karakteristike poput tople prašine koja okružuje ostatak, čineći njegovu vanjsku ljusku osvijetljenu narandžastom i crvenom bojom.

Ovo nedavno opažanje dobiveno je pomoću NIRCama, na valnoj duljini bliskoj infracrvenoj. NIRCam ima veću rezoluciju od MIRI-ja, pa slika izgleda nešto oštrije, a također izdvaja različite detalje. Prašina koja tako jako svijetli u srednjem infracrvenom zračenju jedva je vidljiva u bliskom infracrvenom zračenju i izgleda poput oblaka dima, piše Digital Trends.