Magazin

Vedrana Rudan: Moćnicima u viletinama nije teško držati distancu. Ako se razbole, čekati će ih krevet i respirator

Poznata hrvatska književnica Vedrana Rudan u svojoj kolumni se osvrnula i na korona-situaciju. Evo šta kaže:

„Može li se u vrijeme korone reći da se ljudi dijele na osuđene na smrt i one druge ili je korona među nama izbrisala razlike? Nismo jednaki. Nije isto voziti bicikl i raznositi hranu od vrata do vrata, nije isto provoditi dane i noći u pretrpanim bolnicama i pokušati iz kandža smrti iščupati nekog jadnika ili biti moćnik na vlasti.

Oni gore imaju milione eura na računima, nekoliko stanova, vila, nije njima problem održavati distancu. Imaju i svoje ljekare koji će, kad vide njihov broj na ekranu, uvijek dignuti slušalicu. Kad svi kreveti i svi respiratori u Hrvatskoj budu nedostižni nama i našima, na njih će, ako se ipak dogodi čudo pa se razbole, čekati slobodan krevet. Oni ne moraju plaćati test kad „nemaju simptome“, oni ne strahuju da će crknuti od gladi i korone onako kako će crkavati i krepati obrtnici, penzioneri, umjetnici, nezaposleni, ovršeni, opljačkani.

Jeste li kad čuli da u Hrvatskoj postoji Civilna zaštita? Znate li ko su ti ljudi? To su oni koji su za vrijeme poplava spašavali stare i nemoćne, pse, krave i imovinu. Kad se voda povukla političari su lovom od „obnove“ sebi izgradili dvorce. Šta „Civili“ rade za vrijeme korone? Kad ih vidite kako izlaze u uniformama iz nekog dućana prvo što vam padne na pamet jest da im se, kako bi rekli naši susjedi, „najebete majke“. „Hadezeovski uhljebi“, serete po njima na fejsu, samo šeću i gule kožu već ionako oderanim vlasnicima malih dućana.

„Hadezeovski uhljebi“? Ima li išta dalje od istine? Ti jadnici rade u smjeni koja traje dvanaest sati. Špartaju Hrvatskom da bi svima nama pomogli. Kontroliraju poštuju li se mjere, daju savjete prestrašenim vlasnicima dućančića kako bi mogli bolje zaštitili svoje zdravlje i zdravlje ljudi od kojih žive. Ne, ne svršavaju naplaćujući kazne.

Dvanaest sati rade za 150 kuna. Slovima: sto i pedeset kuna. Hoće li ih i dobiti, to ni dragi bog ne zna. Nađite nekoga ko će vam doći doma i dvanaest sati rintati za tu lovu. Vodoinstalater te neće pogledati bez 300 kuna, električar će ti zamijeniti nekoliko žarulja za 500 kuna, a „žena“ će ti četiri sata mahati krpom po kući za 160 kuna. Račun vidjeti nećeš. O cijenama psihoterapeuta koji u Hrvatskoj imaju više posla nego ikad, uzimaju 400 kuna po satu, neću. Da mi moj ne digne cijenu.

To nije sve. Kad „hadezeovci uhljebi“ ogladne mogu otvoriti CSO. Ha! Ne znate što je CSO? Dabogda ga nikad ne vidjeli i ne jeli. To je „cjelodnevni suhi obrok“. Sastoji se od paketića Kviki pereca (guglajte), pola litre vode u plastičnoj boci, jedne paštete, juhe u vrećici, (gdje će je skuhati?) i „kravice“. Zaguglala sam „kravicu“. S fotke je u mene gledala Podravkina krava ili vol. Ne kužim zašto konzervu zovu „kravica“ kad životinja ima rogove? Ili i krava može imati rogove? Neću guglati.

I tako, naši uniformirani „hadezeovski uhljebi“, dobro plaćeni, siti i napojeni bistrom vodom s izvora kreću u rat protiv korone. Na besplatno testiranje nemaju pravo. Onaj ko može za dvanaest sati rada strpati u džep dvadeset eura, taj sigurno može platiti testiranje sto eura.

Zašto sam se toliko raspisala o ljudima iz Civilne zaštite za koje nikoga nije briga? Zato što će zločinci iz vlade, sabora i ostalih „institucija sistema“ pred Božić koroni širom otvoriti vrata kafića, teretana, restorana, dućana, „adventa“, o crkvama i katedralama da se ne govori. Kad budete na ekranima gledali kako se u rake bacaju leševi Hrvata i Hrvatica, treba znati ko će držati lopate u rukama. To će biti ljudi koji vrijede 20 eura. Ljudi?

Jesam li vas prosvijetlila? Hoćete li nakon mog teksta, vi anonimne dr......e s fejsa, ipak osjetiti bar malo poštovanja prema onima koji će nakon Božića vašu mrtvu mater nositi na lopati? Ili ćete i dalje s...i?

Cijelu kolumnu pročitajte OVDJE.