Životni stil

Zanimljive činjenice o ružu: Nekada je bio nepristojan i đavolje djelo, a koristili su ga i muškarci

Historija ruževa za usne seže hiljadama godina unatrag od drevnih formula napravljenih od kombinacije drobljenog dragog kamenja i olova. Danas je ruž nezaobilazan beauty element kojeg obožavamo.

Kraljica Elizabeta I nanijela je puno rumenila za usne koje nije bilo zdravo

Elizabeta I živjela je u 16. stoljeću i bila doslovno opsjednuta crvenim usnama. Mazala je usne debelim slojem rumenila, no to nije bilo zdravo.

Elizabeta, poznata i kao Kraljica Djevica, vjerovala je da ruž za usne ima ljekovitu moć i da može spriječiti smrt. Ironično, njezin je ruž zapravo sadržavao vrlo štetan sastojak - olovo koje ju je polako trovalo.

Kraljičina prepoznatljiva grimizna boja uključivala je i druge manje smrtonosne sastojke poput bjelanaca i mlijeka od smokve. Mnogi naučnici pripisuju kraljici Elizabeti izum olovke za usne.

Imala je i pripadajuću olovku, napravljenu od mješavine alabastera i boje, koja se sušila na suncu prije obrubljivanja usana.

Britanija je zabranila ruž za usne 1700-ih jer je 'zavaravao' muškarce

Engleski parlament bio je toliko uznemiren zbog ruževa za usne, da su ga pokušali zabraniti 1650., povezujući ga s nemoralom žena.

No, u tome su uspjeli tek 1770. godine. U to vrijeme članovi su parlamenta smatrali da su žene nanošenjem ruža zapravo mamile muškarce u brak. A tome je služila i ostala kozmetika, smatrali su.

Potom su uspjeli dovesti u vezu ruž i čarobnjaštvo te su obećali da će - poništiti sve brakove uzrokovane ružem za usne - piše Medium.com.

Zaključili su da se žene ne smiju koristiti - mirisima, kozmetikom, umjetnim zubima, lažnom kosom, karikama, cipelama s visokom petom ili ojačanim bokovima - jer će dobiti kaznu za čarobnjaštvo. I njihovi će brakovi biti poništeni.

Sufražetkinje su ruž za usne proglasile znakom ženske emancipacije

Početkom 20. stoljeća ruž se povezivao s pobunom, a sufražetkinje su ga proglasile znakom ženske emancipacije. Na skupu u New Yorku, 1912. godine, pojavile su se s crvenim usnama kako bi naglasile svoju neovisnost.

Trend je zaživio, djelomično zato što je šokiralo muškarce vidjeti žene kako nanose ruž u javnosti.

U 1920-ima, crvene su ruževe nosile moderne flapper djevojke, kako bi šokirale društvo.

"Vjerovatno je ruž za usne izazvao oštriji kritički bijes nego bilo koja druga hirovitost žena", javljali su tada mediji.

Pojavio se novi generacijski jaz - mlade su žene kupovale ruževe, sa čime se nisu slagale njihove majke. U to je vrijeme ruž bio pravi bunt.

Tokom Drugog svjetskog rata ruž je postao znak domoljublja

Jarko crveni ruž se vratio u modu tokom Drugog svjetskog rata iz iznenađujućeg razloga. Vjerovali ili ne, među mnogim drugim stvarima, Adolf Hitler je također navodno mrzio crveni ruž.

Žene su četrdesetih godina prošlog stoljeća preplavile tvornice na ratištima noseći crveni ruž kao znak domoljublja i hrabrosti.

Marinci su ovaj trend definirali kreiranjem obaveznog ruža za usne za žene - ime nijanse bilo je 'Montezuma Red'. Montezuma se odnosi na stihove u marinskoj himni o dvoranama Montezuma, bitci u kojoj su se borili američki marinci tijekom Meksičkog rata.

Crvena boja predstavljala je američku zastavu i postala simbol snage.

Kršćanski sveci upozoravali su da je ruž za usne đavolje djelo

Rani kršćanski pisci bili su toliko zastrašeni ružem za usne, da su ga proglasili grijehom. Sveti Geronimo je rekao da je nošenje ruža za usne čin protiv Boga jer mijenja izgled žene.

Slično tome, sveti Ciprijan osuđivao je žene koje nose bilo kakvu kozmetiku.

"Sve žene, općenito, treba upozoriti da se djelo Božje i njegovo stvorenje i slika ni na koji način ne smiju krivotvoriti upotrebom žute boje ili crnog pudera ili rumenila, ili na kraju, bilo kakve kozmetike koja narušava prirodne karakteristike. Oni polažu ruke na Boga kada nastoje prepraviti ono što je on napravio i preobraziti ne znajući da je sve što postoji djelo Božje, da je sve što se promijenilo djelo đavla", smatrala je religija.

Kleopatrina moderna crvena nijansa bila je napravljena od zdrobljenih kornjaša

Za Egipćane, šminka nije bila samo ženski fenomen. Pripadnici oba spola nosili su ruž, uključujući hrabre boje kao što su narandžaste, plave i magenta.

Nanosili su boju na usne uz pomoć mokrog drvenog štapića. A kad bi umrli, bogati Egipćani su pokapani s najmanje dvije posude boje za usne.

Kleopatra je naručila ruževe po narudžbi s neobičnim sastojcima. Njen prepoznatljivi crveni ruž napravljen je od smrvljenih kukaca, a ostali sastojci su bili cvijeće, riblje ljuske i crveni oker.

Prvi ruž za usne napravljen je od drobljenog dragog kamenja i olova

Ruž je zapravo stariji nego što mislite - datira sve do kraljice Shubad iz drevne Sumera. Formula je sadržavala bijeli led i drobljeno crveno kamenje.

Kada je 1920-ih u Uru otkrivena njezina grobnica, znanstvenici su bili šokirani bogatstvom izloženim na mjestu kraljičine grobnice.

Grobnica je također sadržavala kosture 23 sluškinje koje su ubijene s jedinom svrhom - da budu pokopane pokraj kraljice, kako bi mogle biti njezine sluškinje u sljedećem životu.

Martha Washington napravila je ruž od svinjske svinjske masti i kitove iznutrice

Dok su Britanci zabranili ruž za usne, on je i dalje bio popularan izbor u SAD ili tačnije američkim kolonijama. Njihove žene mijenjale su boju usana trljajući crvene vrpce po usnama i sišući limun.

Jedan brend alkoholnih pića iz kolonijalnog doba čak je obećao da će usne onih koji ga piju promijeniti u crveno.

Martha Washington, prva Prva dama imala je svoj recept za rumenilo za usne, pomiješala je svinjsku mast s kitovim iznutricama.

U staroj Grčkoj samo su bludnice nosile ruž za usne

Stari Grci poticali su samo bludnice da nose crvene usne. Naime, čak je bio neobično pravilo - prvi zakon o ružu za usne prijetio je kaznama za bludnice koje se u javnosti pojave bez ruža.

Grci su mislili da će bludnice prevariti muškarce da misle da su dame s golim usnama, pokazujući da su čak i prije hiljada godina ruževi za usne bili povezani sa seksualnošću.

Recept za grčku boju sadržavao je sastojke poput krokodilske balege, ovčjeg znoja i crvene boje.

Skandal s rumenilom za usne 1880-ih

Krajem 19. stoljeća ruž je postajao sve popularniji jer su ga počele nositi sve cool cure iz viktorijanskog doba. U 1880-ima, francuski kozmetički brend 'Guerlain' prodao je prvi komercijalno uspješan ruž za usne napravljen od grejpa i maslaca.

Međutim, dok se ruž za usne počeo pojavljivati ​​u robnim kućama, stavljanje ruža za usne smatralo se izrazito intimnim iskustvom.

Zato je glumica Sarah Bernhardt izazvala veliki skandal 1800-ih nanošenjem ruža u javnosti.

Engleski plemići stavljali su ruž zajedno sa svojim ženama

Do 1600-ih engleski aristokrati počeli su bojati usne, uključujući i plemiće. Određene nijanse ruževa povezane su s višim klasama, djelujući kao vizualni marker za društvene klase.

Na dvoru Edwarda IV muškarci i žene nosili su ruževe svaki dan. Kralj je čak nosio ruž za usne uključujući službenu kraljevsku boju pod nazivom 'Sirovo meso'.

Kraljica Victoria proglasila je šminku 'nepristojnom'

Viktorijanci su uglavnom izbjegavali ruž za usne, preferirajući izgled golih usana. Šminka omogućava ženama da napuhaju svoju vrijednost koja ih čini ljepšima, smatrali su Viktorijanci.

Sama kraljica Viktorija tvrdila je da je šminkanje nepristojno.

Tokom njezine vladavine samo su bludnice i glumice bojale usne. No, i druge su žene tamnije usne - neke su se grizle kako bi prirodno postigle taj efekt.

Neke su kupovale obojene balzame te pričale da su im usne ispucale, pa radi toga ih moraju mazati.

Ruž je bio veliki hit tokom 1930-ih

Časopis Vogue proglasio je ruž najvažnijom kozmetikom za žene - bilo je to 1933. godine. Čak je i tokom Velike depresije prodaja ruževa za usne skočila.

U 1930-ima dogodila se još jedna važna prekretnica u historiji ruževa za usne, kad je Max Factor, vizažist glumica i zvijezda, izumio sjajilo za usne.

Prvo je bilo namijenjeno samo filmskim zvijezdama, no privlačnost Hollywooda ubrzo je popularizirala taj blistavi look širom svijeta.

Crvenim ruževima popularnost pada i raste

Od 1950-ih, crveni ruž je imao niz uspona i padova - moderan, pa ne moderan i tako u krug. No, to su više trendovi, povezani sa slavnim damama i društvenom okruženju.

Feministkinje i hipiji bile su za prirodnost te nisu nosile šminku. Val feminizma 60-ih proglasio je ruž za usne znakom potlačenosti.

Disco era vidjela je renesansu crvenih usana, dok su glam rockerice i disko kraljice stavljale snažan ruž.

U 1980-ima, crveni ruž se suočio sa oštrom konkurencijom ružičastih i ružičastih nijansi, dok je 1990-ih došlo do porasta 'nude' i smeđih tonova.

Danas je jarko crveni ruž i dalje popularna opcija u svakodnevici, obožavamo ga u raznim varijantama i teksturama.