Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij objavio je da svakoga dana u borbama na istoku zemlje pogine od 50 do 100 Ukrajinaca. To se vjerovatno odnosi na gubitke u vojnim redovima.
Najteže borbe zadnjih dana vode se oko gradova Sjeverodonjecka i Lisičanska u Luhansku, jednoj od dvije regije koje čine pokrajinu Donbas na istoku Ukrajine. Putin je očito pokušava pošto-poto osvojiti kako bi barem dijelom opravdao svoju 'specijalnu operaciju' i goleme ruske gubitke u Ukrajini. Guverner Luhanska Sergej Gaidai tvrdi da Rusija tamo odnedavno koristi taktiku spaljene zemlje: Sjeverodonjeck napadaju iz čak četiri različita smjera, ali uz sve te napore još nisu uspjeli ući u grad.
Lišen zaliha svježeg ljudstva, Putin će u Donbasu u razdoblju koje slijedi još više pojačati taktiku spaljene zemlje, odnosno potpunog sravnjivanja gradova i naselja iz kojih se pruža ukrajinski otpor oružjem zabranjenim međunarodnim konvencijama. O tome svjedoče vijesti iz zapadnih obavještajnih krugova da je Moskva od Bašara al Asada 'posudila' barem 50 sirijskih vojnih stručnjaka specijaliziranih za smrtonosne tzv. bačve-bombe.
Bačvaste bombe su golemi bubnjevi puni sirovog eksploziva, šrapnela, željeznih otpadaka, a ponekad i zabranjenih hemikalija: teške su od 300 do 600 kilograma, bacaju se iz helikoptera i uništavaju doslovno sve na zemlji u promjeru od 500 metara. Snage Bašara al-Asada terećene su za masovno korištenje ovih bombi u 10-godišnjem sirijskom građanskom ratu, a prema izvještajima Amnesty Internationala njima je, povrh neprijateljskih snaga al-Asadovu režimu, ubijeno i najmanje 12 hiljada sirijskih civila.
Prema pisanju britanskog Guardiana, zapadni obavještajni službenici su registrirali dolazak više od 50 sirijskih stručnjaka za sirove eksplozive i bačva-bombe u Moskvu zadnjih sedmica. Alarm je aktivirala zabrinutost Zapada da bi se u sukobu u Ukrajini u ovoj fazi moglo upotrijebiti i hemijsko oružje, jer je Asadov režim u takve naprave znao dodavati hlor i druge smrtonosne hemikalije kako bi elimirao otpor sa svih lokacija koje su u Siriji držale opozicione snage.
Human Rights Watch je dokumentirao 650 mjesta na koja su bačene bačvaste bombe samo u sirijskom Alepu. Njihove eksplozije razlikuju se od konvencionalnih bombardiranja, jer proizvode goleme kratere nepravilne veličine i oko sebe nigdje ne ostavljaju zidove.
Bačvaste bombe pokazale su se učinkovitima za Asadovu vojsku u Siriji uglavnom zbog činjenice da su oni raspolagali znatnim zračnim snagama, dok pobunjenici i ISIL nisu. U Ukrajini to, međutim, nije slučaj. Kijev raspolaže nizom protuzračnih projektila koji mogu oboriti ruske helikoptere i borbene avione, što je dosad Moskvi oduzimalo svaku zračnu nadmoć.
Upotreba ruskih helikoptera u pograničnom području bila bi, doduše, nešto manje opasna nego u ostatku Ukrajine, no rizik dubljih preleta kako bi na ukrajinska uporišta izbacili bačva-bombe nije nimalo zanemariv.
Upotreba sirijskih ratnih tehnika u Ukrajini, kao i sirijskih veterana koji su u nekoliko navrata pozivani u ovaj rat iz Moskve, može se zahvaliti generalu Aleksandru Dvornikovu, novom Putinovom komandantu 'specijalne operacije' koji je ruskim snagama rukovodio i u Siriji.
Dvornikov je dobro upoznat s borbenim vještinama sirijskih snaga, a potpisuje i strategiju nemilosrdne opsade i bombardiranja sirijskih gradova pod kontrolom opozicije. Brutalni sirijski recept u Evropi će, međutim, teško proći ispod radara i u medijskoj tišini: Ukrajina je, za razliku od Sirije, zona permanentnog informativnog nadzora.
