Sport

Junak Zubandana za Raport: Žao mi je što nikad nisam odigrao oproštajnu utakmicu za Želju

Bordo polovina glavnog grada Bosne i Hercegovine najradije bi izbrisala 5. juni 1998. godine.

Nemoćni pogled golmana Sarajeva Mirsada Dedića dok prati kako se lopta kotrlja u njegovu mrežu u posljednjim trenucima utakmice koja je odredila prvaka Bosne i Hercegovine, scena je koju će rijetko koji navijač Fudbalskog kluba Sarajevo ikada zaboraviti.

Spektakl za prvaka

A Hadis Zubanović, čovjek čiji je bijeg po lijevoj strani i završni udarac u mrežu Sarajeva izazvao euforiju u plavom dijelu bh. prijestonice, euforije koja se svakog 5. juna nanovo probudi, za Raport se prisjetio dešavanja od prije 25 godina.

Dana u kojem je 40.000 ljudi prisustvovalo spektaklu, duelu gradskih rivala Sarajeva i Željezničara, na stadionu Koševo, finalu play-offa za prvaka BiH...

"Ponekad mi bude neugodno više o tome pričati nakon što sam svih ovih godina o tome toliko često govorio. Ali, s druge strane, lijepo je imati takve uspomene, da si uradio nešto što definiše tvoju karijeru, nešto što ljudi pamte i čega se sjećaju.

Zubanović: Uspomene koje imaju još veću vrijednost

Kako godine idu, kako si stariji, takve uspomene imaju još veću vrijednost. Baš sam prije nekoliko dana gledao neke golove iz 2006. godine. Vidim neke igrače za koje sam gotovo i zaboravio da su igrali. A zamislite kako je tek kad se govori o ovim starijim generacijama.

Međutim, ta utakmica i titula razlog je da generaciju iz 1998. niko neće zaboraviti. I to mi mnogo znači", kaže Zubanović.

Na početku karijere

Mada je Hadis tada bio tek dvadesetogodišnjak, praktično na početku karijere, kaže da utakmicu finala play-offa na svojevrstan način vidi i kao oproštajnu u dresu Željezničara.

"Naravno, igrao sam poslije toga još za Želju, vraćao se dva puta iz Turske na Grbavicu, ali nikad nisam odigrao oproštajnu utakmicu za Željezničar. Recimo da bi to bila jedna stvar zbog koje mi je žao.

Od Želje su se na taj način opraštali mnogi, i oni koji jesu i oni koji nisu to zaslužili. Nažalost, ja nisam bio jedan od njih", kaže Zubanović, napominjući da se od fudbala oprostio mlad, sa samo 29 godina, zbog hronične upale tetiva.

Na pitanje da li bi tadašnje ekipe Želje i Sarajeva danas dominirale u bh. fudbalu, s obzirom na igrački kvalitet, nije mogao dati precizan odgovor.

"Drugi je to vakat bio, ne samo kod nas nego generalno u svijetu. Vidite da je danas sve komercijalizovano, nema ljubavi.

A mi smo zaista dres našeg kluba nosili s ljubavlju. Možda nas je to izdvajalo u odnosu na neka kasnija vremena", kaže Zubanović.

Napomenuo je da je u tom sastavu Sarajevo imalo osam mladih i tri seniorska reprezenativca BiH, ali je Željo i pored toga uspio slaviti pobjedu koja se danas slavi kao Zubandan.

5. juni 1998: Sarajevo - Željezničar 0:1

Stadion Koševo u Sarajevo. Sudije: Lutz Srohlich, Frank Schumacher, Markus Scheibel (Njemačka). Strijelac: 0:1 - Zubanović (90).

SARAJEVO: Dedić, Beganović, Hošić, Hadžispahić, Smječanin, Selimović, Valentić (Čenan), Ihtijarević (Zahirović), Gogalić, Avdić, Granov (Begić).

ŽELJEZNIČAR: Gušo, Hurić, Burek (Pehlivanović), Kunić, Bišćević, Mulaosmanović (Buljubašić), Fatić, S. Žerić (Šopović), Gredić, Vazda, Zubanović.