Vozovi koji voze brže od 300 km/h između najvećih gradova u Kini su prisutni već godinama. Od augusta 2008. godine kada je u saobraćaj pušten prvi brzi voz u Kini, pa do kraja 2020. godine, ta je zemlja izgradila i u promet pustila 37.900 kilometara brzih željeznica, što je oko dvije trećine svih brzih linija u svijetu.
Pri tom valja naglasiti da pod "brzom željeznicom" Kina računa sve linije na kojima vozovi voze brzinama većim od 200 km/h (Na najbržima voze i do 350 km/h, koliko juri "Fuxing voz" na liniji između Pekinga i Šangaja).
No, kineski dužnosnici na čelu željeznica i javnog prijevoza u planu imaju još širi razvoj mreže brzih vozova. Kako piše hongkonški Asia Times , Kina u narednih pet godina planira izgraditi još 12.100 kilometara brzih željeznica, čime bi cijela mreža dosegnula doista zapanjujućih 50.000 kilometara. Čisto usporedbe radi, druga zemlja po broju kilometara pruge na kojima voze brze vlakovi, Španija - ima mrežu brzih linija dugu 3.300 kilometara.
Nova petoljetka
Novi kineski "master plan" osmislilo je ministarstvo transporta po naredbama partijske vrhuške, a inkorporiran je i u novu, 14. "petoljetku" Svenarodnog kineskog kongresa. Predsjednik nacionalne željezničke kompanije China Railway Corp. Lu Dongfu poručio je da je Peking za ostvarenje ovog plana već osigurao oko 460 milijardi dolara.
Lu je dodao i da će ovaj infrastrukturni pothvat brzim željezničkim linijama povezati 98 posto svih gradova i okruga u Kini u kojima je populacija veća od pola miliona ljudi.
Istovremeno je otkrio i da je broj putnika u željezničkom prijevozu lani pao za 39 posto u odnosu na 2019. godinu, što se može pripisati ograničenjima koja su uvedena zbog pandemije koronavirusa. Prema službenim podacima, kako navodi agencija Xinhua, nacionalna željeznička kompanija 2019. uprihodila je više od 160 milijarde dolara i ostvarila neto dobit od 400 milijuna dolara. No, za 2020. godinu podaci još nisu dostupni, iako je sigurno da će brojke biti u "crvenom".
Nadalje, ni Lu, ni ministar za transport Li Xiaopeng (sin bivšeg premijera Li Penga) nisu odgovorili na pitanja novinara koje je zanimalo da li postoje problemi u finansiranju projekta i kolika je zapravo isplativost postojećih brzih linija, naročito onima u slabije razvijenim i rjeđe naseljenim zapadnim provincijama Kine.
S druge strane, državi nije cilj samo proširiti mrežu brzih željeznica, nego i povećati brzinu vlakova na onima koje su već izgrađene. Tako je Lu prošle sedmice otkrio da se radi na projektu CR450, to jest ultrabrzim vozovima koji bi jurili i do 450 km/h. Prema njegovim riječima, postojeće brze linije na kojima se vozi do 350 km/h (a to ipak nisu sve brze linije u Kini) trebalo bi tek neznatno prilagoditi za vozove koji bi vozili 450 kilometara na sat.
Primjera radi, 1.300 kilometara dug put između Pekinga i Šangaja novi bi vozovi skratili na oko tri sata, što je za 80 minuta brže nego što treba "Fuxing" vozu koji sada saobraća na toj liniji. Još važnije, to je tek 45 minuta više nego što treba avionima koji lete između Pekinga i Šangaja, uz to da su putovanje do željezničke stanice i sigurnosne provjere bitno brži i jednostavniji nego u slučajevima međunarodnih aerodroma u oba grada.
Novi vozovi u početku bi povezivali najveća urbana središta u Kini - dakle, gradove Peking, Šangaj, Guangzhou, Shenzhen, Chengdu i Chongqing.
Razvija se maglev
Konačno, Lu je spomenuo i već najavljivani projekt magleva, o kojem smo već ranije pisali. Riječ je o superbrzom magnetskom vozu koji se koristi eksperimentalnom tehnologijom visokotemperaturnih supravodiča, a čiji je prototip predstavljen ranije ove godine. Ti bi vozovi mogli razvijati brzinu i do 620 km/h, a dugoročni je cilj da se njima povežu Peking, Šangaj, Guangzhou i Hong Kong.
Sve kritike na račun gradnje brzih željeznica u Kini su zasad u drugom planu, budući da ih Peking vidi kao jedan od stupova ekonomskog napretka zemlje, čija se isplativost ne mjeri samo profitabilnošću pojedinih linija, nego nizom multiplicirajućih efekta (povezivanje zemlje, otvaranje radnih mjesta, lukrativni poslovi za građevinske divove...). No, neki stručnjaci upozoravaju da je Peking već otišao predaleko i da bi u konačnici Kina mogla završiti s nizom neisplativih željezničkih linija u dijelovima zemlje, poput Tibeta na primjer, u kojima one realno nisu potrebne.
No, usprkos brigama oko isplativosti novih brzih linija britanski Economist navodi da se širenje mreže brzih željeznica neće zaustaviti ni 2025., već je namjera vlasti da do 2035. Kinu povezuje oko 70.000 kilometara brzih željeznica. Skoro dovoljno da dva puta okruže Zemlju na ekvatoru.
