Ljudi još nisu gotovi s 'kuhanjem'. Nastavljamo se razvijati i prilagođavati svijetu oko nas, a zapisi naših prilagodbi zapisani su u našim tijelima.
Znamo da postoje neka okruženja koja nam mogu učiniti loše. Planinari često podlegnu visinskoj bolesti – reakciji tijela na značajan pad atmosferskog tlaka što znači da se svakim udahom unosi manje kisika.
Pa ipak, na velikim nadmorskim visinama na Tibetanskoj visoravni, gdje su razine kisika u zraku koji ljudi udišu znatno niže nego na nižim nadmorskim visinama, ljudske zajednice napreduju.
Tijekom više od 10 000 godina naseljavanja regije, tijela onih koji tamo žive promijenila su se na načine koji omogućuju stanovnicima da maksimalno iskoriste atmosferu koja bi za većinu ljudi rezultirala nedostatkom kisika koji se putem krvnih stanica doprema do tjelesnih tkiva, stanje poznato kao hipoksija, piše Science Alert.
"Prilagodba na visinsku hipoksiju je fascinantna jer je stres ozbiljan, podjednako ga doživljavaju svi na određenoj nadmorskoj visini i može se kvantificirati", rekla je antropologinja Cynthia Beall sa Sveučilišta Case Western Reserve u SAD-u za ScienceAlert.
"To je prekrasan primjer kako i zašto naša vrsta ima toliko bioloških varijacija."
Beall je godinama proučavao ljudski odgovor na hipoksične životne uvjete. U novom istraživanju, ona i njezin tim otkrili su neke od specifičnih prilagodbi u tibetanskim zajednicama: osobine koje pomažu krvi u opskrbi kisikom.
Kako bi otključali ovo otkriće, istraživači su istražili jedan od pokazatelja onoga što zovemo evolucijska sposobnost: reproduktivni uspjeh. Žene koje rađaju žive bebe su one koje svoje osobine prenose na sljedeću generaciju.
Osobine koje maksimiziraju uspjeh pojedinca u određenom okruženju najvjerojatnije se mogu naći kod žena koje su u stanju preživjeti stresove trudnoće i poroda.
Ove žene imaju veću vjerojatnost da će roditi više djece; a te bebe, koje su naslijedile osobine sposobnosti preživljavanja od svojih majki, također imaju veću vjerojatnost da će preživjeti do odrasle dobi i prenijeti te osobine na sljedeću generaciju.
To je prirodna selekcija na djelu i može biti pomalo čudna i kontraintuitivna; u mjestima gdje je malarija česta, na primjer, učestalost anemije srpastih stanica je velika, jer uključuje gen koji štiti od malarije.
Beall i njezin tim proveli su studiju na 417 žena u dobi od 46 do 86 godina koje su cijeli život živjele u Nepalu na nadmorskoj visini od oko 3500 metara (11480 stopa). Istraživači su zabilježili broj živorođene djece, u rasponu između 0 i 14 po ženi za prosjek od 5,2, kao i zdravstvene i fizičke podatke i mjerenja.
Među stvarima koje su mjerili bila je razina hemoglobina, proteina u crvenim krvnim stanicama odgovornog za dostavu kisika u tkiva. Također su mjerili koliko kisika prenosi hemoglobin. Zanimljivo, žene koje su pokazale najvišu stopu živorođene djece imale su razinu hemoglobina koja nije bila ni visoka ni niska, već prosječna za skupinu za testiranje.
Ali zasićenje hemoglobina kisikom bilo je visoko. Zajedno, rezultati upućuju na to da su prilagodbe u stanju maksimizirati isporuku kisika stanicama i tkivima bez zgušnjavanja krvi – rezultat koji bi dodatno opteretio srce dok se bori pumpati tekućinu veće viskoznosti koja je otpornija na protok.
"Prije smo znali da je niži hemoglobin koristan, sada razumijemo da srednja vrijednost ima najveću korist. Znali smo da je veća zasićenost hemoglobina kisikom korisna, sada razumijemo da je veća zasićenost to korisnija. Broj živorođene djece kvantificira dobrobiti", rekao je Beall.
"Bilo je neočekivano otkriti da žene mogu imati mnogo živorođene djece s niskim vrijednostima nekih svojstava prijenosa kisika ako imaju povoljne vrijednosti drugih svojstava prijenosa kisika."
Žene s najvišom stopom reproduktivnog uspjeha također su imale visoku stopu protoka krvi u pluća, a njihova srca imala su lijeve klijetke šire od prosjeka, srčanu komoru odgovornu za pumpanje oksigenirane krvi u tijelo. Uzevši sve zajedno, ove osobine povećavaju brzinu prijenosa i isporuke kisika, omogućujući ljudskom tijelu da maksimalno iskoristi niske razine kisika u zraku koji udiše.
Važno je napomenuti da kulturni čimbenici također mogu igrati ulogu. Čini se da su žene koje počinju rađati mlade i imaju duge brakove dulje izložene mogućnosti trudnoće, što također povećava broj živorođene djece, otkrili su istraživači.
Međutim, čak i ako to uzmemo u obzir, fizičke su osobine igrale ulogu. Nepalske žene s fiziologijom najsličnijom ženama u okruženjima bez stresa na niskim nadmorskim visinama obično imaju najveću stopu reproduktivnog uspjeha.
"Ovo je slučaj stalne prirodne selekcije", kaže Beall. "Razumijevanje načina na koji se populacije poput ovih prilagođavaju daje nam bolje razumijevanje procesa ljudske evolucije."
Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
