Sedmicu nakon što se njemačka javnost uzbudila zbog videa na kojem njemački reprezentativni golman i kapetan Manuel Neuer pjeva pjesmu Marka Perkovića Thompsona, dopisnik dnevnika "Frankfurter Allgemeine Zeitung" Michael Martens za jugoistočnu Evropu napisao je analizu koja se temelji na jednom davno obavljenom razgovoru sa spornim hrvatskim pjevačem kojem su zbog političkih svjetonazora već bili zabranjivani koncerti na njemačkom govornom području.
Martens piše o tome da je i njemačka kancelarka u maju 2019. na predizbornom skupu evropskih pučana u Zagrebu iskusila na vlastitoj koži koliko je sporan ali i popularan Thompson. Tada je između ostalog puštena i "Lijepa li si" koju je i Neuer, svjestan ili nesvjestan, zapjevao na odmoru u Hrvatskoj, piše DW.
"Sala se tresla, neupućena kancelarka je pala u ritmičko pljeskanje mase. U Bosni i Srbiji ali i kod liberalnih Hrvata su slike kancelarke koja plješće u ritmu desnog rocka izazvale nerazumijevanje. Kasnije je ured kancelarke objasnio kako Merkel nije znala kakve se to pjesme puštaju i još je dodano kako kancelarka odbacuje svaki nacionalizam."
Kod Thompsona u Čavoglavama
U nastavku iscrpne analize Martens govori o tomu kako je uopće došlo do intervjua s Perkovićem koji, kako je poznato, stranim novinarima ne daje intervjue. On kaže da je do kontakta došlo preko jednog pripadnika hrvatske zajednice u Njemačkoj koji je bio nezadovoljan tekstom u kojem je Martens negodovao zbog toga što je Thompson pozvan na proslavu osvajanja drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018., te mu ponudio kontakt s hrvatskim pjevačem.
Tako je nakon dugih priprema i došlo do razgovora prošle godine u Perkovićevom rodnom mjestu Čavoglave.
Autor isprva opisuje uvjete pod kojima je nastala pjesma "Bojna Čavoglave" tokom napada "premoćnih srpskih postrojbi pod vodstvom Ratka Mladića, odgovornog za strijeljanje 7.000 osoba u Srebrenici".
"Tada, na prvoj liniji bojišnice, Thompson je napisao svoj prvi hit. 'Bojna Čavoglave' koji govori o obrani njegovog sela. Bez poznavanja ove pjesme i rata o kojem se u pjesmi radi, je nemoguće razumjeti fenomen Thompson. Slogan nadmoćnih srpskih napadača je glasio: Hrvatima će ostati samo toliko zemlje koliko se vidi s vrha zagrebačke katedrale. U toj situaciji je nastala Perkovićeva pjesma koja se brzo proširila ratištima", objašnjava Martens i dodaje kako je pjesma "kratkim stihovima i jednostavnim rimama trebala ojačati hrvatski otpor i u tome bila izuzetno uspješna".
Problematični pozdrav
Problematičnim Martens spominje uvodni pozdrav u "Čavoglave", "Za dom – spremni" koji, kako kaže, odgovara njemačkom "Sieg Heil".
"Zato se nije za čuditi da su se kod srpske manjine i preostalih Jevreja u Hrvatskoj 1991. probudile najgore slutnje zbog toga što je hrvatska samostalnost bila popraćena ni manje ni više nego ovom zločinačkim pozdravom."
U razgovoru s Martensom, koji je obavljen još na jesen 2019. ali je zbog autorizacije objavljen tek sada, Thompson niječe povezanost pozdrava "Za dom – spremni" sa zločinima NDH tokom drugog svjetskog rata i poziva se na historijske korijene ovog pozdrava. On isto tako govori da ljudi ubijeni za vrijeme NDH nisu ubijeni zbog "simbola" nego zbog "bolesnih glava koje su slijedile Satanske planove".
No Martens naslućuje i druge razloge zbog kojih Thompson ustraje na ovom spornom pozdravu.
"Da na svojim koncertima ustraje na ovom pozdravu djeluje kao tvrdoglavost no isto tako može biti povezano i s hladnokrvnom proračunatošću. Jer konstantno kršenje tabua je dio njegovog poslovnog modela", smatra Martens i, da bi dimenzije Perkovića približio njemačkoj publici, spominje i predvodnika najradikalnijeg krila nacionalističko-populističke Alternative za Njemačku – AfD koji uvijek iznova šokira javnost svojim revizionističko-nacionalističkim ispadima. "Perković je takoreći, pjevajući Björn Höcke", piše autor.
Sve su krivi Jevreji?
Thompson u jednom dijelu svog intervjua Jevrejsku zajednicu u Njemačkoj indirektno optužuje za napade na njega i zabrane koncerata u ovoj zemlji te govori o navodnom utjecaju ove zajednice na medije.
"To je djelo klevetnika koji sarađuju sa jevrejskim organizacijama: 'Razumljivo je da su jevrejske zajednice posebno osjetljive na fenomene fašizma i zato u većini slučajeva nažalost reagiraju odmah i bez provjere istinitosti laži koje se o meni šire'.
Pod ovim pritiskom tada uvijek iznova popuštaju organizatori i upravitelji dvorana:
'Tamo gdje moji protivnici dobivaju podršku jevrejske zajednice, pruža im se mnogo prostora u medijima za realizaciju svojih planova a taj plan se uvijek sastoji u tome mene i moju publiku prikazati u lošem svjetlu'."
Crna košulja
Autor iz intervjua izdvaja i Perkovićev odgovor na pitanja kako procjenjuje historijsku ulogu Ante Pavelića.
"To želim zadržati za sebe", glasi odgovor koji autora navodi na povlačenje nekih paralela.
"Kako bi procjenjivali nekog njemačkog umjetnika, kojeg prati sjena desnog ekstremizma, i koji bi ovako odgovorio na pitanje što misli o Hitleru", pita se Martens.
Autor dvoji i u Perkovićevu tvrdnju da nikad nije pjevao "Jasenovac i Gradiška stara" te da je snimka koja kruži internetom "vjerovatno djelo srpskih tajnih službi".
"Ako je ovo istina, onda se mora reći da srpska tajna služba raspolaže, i to odavno iz vremena kada se ova snimka po prvi put pojavila u javnosti, genijalnim stručnjacima za falsificiranje tonskih dokumenata. Posebno je nevjerovatna vještina kojom je beogradskim agentima pošlo za rukom umjetno proizvesti Perkovićev glas", ironično komentira autor.
Na kraju razgovora koji je obavljen "u ugodnoj atmosferi porodičnog doma u Čavoglavama uz hrvatsko vino i pršut" Martens donosi svoj lični zaključak o Marku Perkoviću Thompsonu.
"Domaćin je bio pristojan, nenametljiv i ugodan. Neko koga biste si poželjeli imati za susjeda – toliko dugo dok pričate o vremenu i djeci. Ali ne i o historiji i politici. U tom trenutku se Perković pretvara u Thompsona. Thompson se predstavlja za bezopasnog hrvatskog patriotu, ali on to nije. On ispod svoje bijele veste nosi crnu košulju", zaključuje Martens.
Neprecizno i površno izvještavanje o Srebrenici
Medijski tretman 25. godišnjice genocida u Srebrenici tema je analize berlinskog dnevnika Tageszeitung (taz). Autorici Melini Borčak ovdje prije svega smeta neprecizni odnos prema broju žrtava kao i neprecizna kvalifikacija samih žrtava.
"Postoji jedna fraza koja se prije ili kasnije pojavi u svakom prilogu o Srebrenici. "8.000 muslimanskih muškaraca i mladića'". Pritom, kako navodi autorica, nije tačan ni broj a ni tvrdnja da su ubijani samo "muškarci i mladići" nego i žene i djeca pa i novorođenčad.
Nadalje autorica taz-a njemačkim medijima predbacuje upotrebu pojma "muslimani" kada se govori o žrtvama umjesto Bošnjaci.
"Greška leži prije svega u tomu da se žrtve isključivo nazivaju "muslimanima" dok se počinitelji u istom članku nikad ne kvalificiraju prema vjeri nego prema etničkoj pripadnosti ('srpski'). Ako se žrtve godinama identificira kao muslimane onda se i počinitelje može nazivati 'kršćanima'. To ne bi samo bilo ispravno nego bi za Evropu bilo katarzično počinitelje napokon označiti kao bijele evropske kršćane a ne kao pripadnike jedne etničke grupe koja većini na kontinentu djeluje strano i drugačije".
Na kraju autorica kritizira frazu kako su u ratu u BiH zločine počinile "sve strane".
"Prema istraživanjima UN-a, kod 90 posto svih zločina u ratu u BiH su počinitelji bili na srpskoj strani, ostatak se dijeli na više strana u sukobu. Sa 'zločini na svim stranama' novinar se trudi postići neutralnu formulaciju bez zauzimanja stava no time čini djelo ublažavanja pojma genocid", zaključuje se u članku.
