'Apokalipsa radnika'

Predstava u režiji bh. reditelja doživjela svjetsku praizvedbu. Mustafić: Još uvijek je moguće studiozno i kreativno raditi u teatru

"Apokalipsa radnika" treći je dio teatrologije koja kroz životne priče četiri lika prikazuje cjelokupno vrijeme jednog ljudskog života

Predstava "Apokalipsa radnika" autora Valtera Hugo Mãea, rađena u režiji Dine Mustafića, zabilježila je svjetsku praizvedbu 23. marta u Gradskom kazalištu mladih Split.

Uloge u predstavi tumače Mia Vladović, Ana Gruica Uglešić, Nikola Ivošević, Ivo Perkušić, Siniša Novković, Matija Grabić, Vanda Boban Jurišić, Filip Radoš, Nada Kovačević, Lidija Florijan, Maro Drobnić, Denis Tomić, Viviana Bojić.

U autorskom timu predstave su, uz reditelja Dinu Mustafića i dramaturginja Željka Udovičić Pleština, koreografkinja i asistentica redatelja Ana Gruica Uglešić, scenografkinja Mirna Ler, kostimografkinja Ana Mikulić. Muziku je radio Damir Imamović.

Reditelj Dino Mustafić u razgovoru za Fenu je kazao da je posebnu čast autorskom timu predstave i ansamblu Gradskog kazališta mladih ukazao i sam pisac romana Valter Hugo Mãe koji je došao na svjetsku praizvedbu u Split.

"Roman mi je za čitanje preporučio upravnik GKM-a Ivo Perkušić, koji dobro poznaje portugalsku kulturu, njihovu recentnu literarnu produkciju. Njegov izbor je bio fantastičan. Odavno nisam u rukama imao tako inspirativan roman, crnohumorni i subverzivni, tematski višeslojan, emotivan i uzbudljiv. Galerija živopisnih likova i siže koji je napet, izuzetno scenski potentan za teatarsku dramatizaciju koju je odlično učinila moja višegodišnja saradnica Željka Udovičić-Pleština", podvukao je Mustafić.

On podvlači da ga je posebno zanimao socijalni i egzistencijalni aspekt romana, u kojem je glavna junakinja sa socijalne margine u potrazi za srećom.

Njezin život je okrutan, iscrpljujući na poslu i u kući, u potrazi je za smislom, sadržajem života koji treba ljubav i dostojanstvo. Kada spozna moć ljubavi i otkrije ljepotu umjetnosti, otvorit će se cijelom svijetu iz neočekivane i feminističke, pobunjeničke perspektive. Doživljava ljubav kao umijeće i prosvjetljenje koje postaje njezino oruđe u borbi za istinu koja će joj konačno donijeti slobodu. Mustafić je posebno propitivao i položaj radnika.

"Uvijek će postojati društveni odnos: ja sam radnik, a ti si kapitalist! Tu počinje i završava klasna borba: ti posjeduješ sredstva za proizvodnju, ja ne. Biti radnikom – a o tome piše najbolje Marx – tu jest sadržana cijela povijest čovječanstva i društvenih odnosa. Radnici nisu rođeni kao radnici, sve je to rezultat klasne borbe. Mene će uvijek zanimati da u svojim predstavama istražujem kako ljudi prakticiraju međusobne odnose, kako ih mijenjaju i što pritom čine", istakao je Mustafić u razgovoru za Fenu.

Bosanskohercegovačkom reditelju koji je sarađivao sa brojnim teatrima u reginu ovo je prva saradanja sa Gradskim kazalištem mladih (GKM) Split.

Mustafić ističe da je riječ o teatru koji pod umjetničkim vodstvom Ive Perkušića doživljava malu umjetničku renesansu. Mišljenja je da iz njihovih predstava zrače timski duh, zanesenost i strast, predanost kazalištu na nivou fanatične scenske energije kojoj ne možete odoljeti.

"Često radim u velikim teatarskim kućama, s ogromnim ansamblima u mainstream institucijama koje su oboljele od birokratizma i tromosti, lijenosti duha koja se odražava na pozornici kroz anemične, konvencionalne predstave komunalnog karaktera. Srećom, GKM je sve suprotno tome i nosim izuzetno pozitivne dojmove koji su mi, iskreno govoreći, vratili nadu da je još uvijek moguće studiozno i kreativno raditi u teatru. U Splitu sam u ovom teatarskom procesu radio s inspirativnim glumcima, koji su hrabro i bez kalkulacija, tehnički spremljenih glumačkih ladica, izišli iz zone komfora i dali najbolje od sebe. Moje je bilo da ih vodim, ispratim i tražim nijanse u kojima je ponekad skrivena poezija ovog rukopisa briljantnog Valtera Huga Mãea", podvukao je Mustafić u razgovoru za Fenu.

"Apokalipsa radnika" treći je dio teatrologije koja kroz životne priče četiri lika prikazuje cjelokupno vrijeme jednog ljudskog života. U komadu "Apokalipsa radnika" to je žena od 40 godina.

Valter Hugo Mãe dobio je 2007. nagradu "José Saramago" koju mu je uručio sâm Saramago, nazvavši njegovo pisanje pravim "književnim tsunamijem".