Vijesti

Ramo Gutić: Istine i laži o malim hidroelektranama

Inžinjer Ramo Gutić, direktor „Banstroja“ Banovići, kaže kako naše rijeke ne ugrožavaju minihidroelektrane, nego fekalije i drugi otpad, kao i nekontrolisana eksploatacija šumskog bogatstva i „zaštitnici rijeka“ treba na to da se fokusiraju.

“Kod nas se ovom problematikom bave nekompetentne nevladine ekološke udruge bez ikakvog znanja iz energetike i ekologije kao i pojedinci koji nikada nisu ni vidjeli malu elektranu”, kaže Gutić.

Sa najboljom namjerom da građanima omogući transparentan uvid u sve aktivnosti i realne statistike koje se tiču izgradnje malih hidroelektrana (mHE) ali i protivljenja nevladinih ekoloških organizacija investiranja u proizvodnju električne energije na rijekama, diplomirani inženjer mašinstva i direktor kompanije „Banstroj“ iz Banovića Ramo Gutić, vodeći se iskustvom razvijenih evropskih zemalja u ovom intervjuu na bazi činjenica govori o energetskoj budućnosti naše zemlje.

Investitori u izgradnju malih hidroelektrana kao i oni koji na bilo koji način učestvuju u tim projektima već duže vrijeme su meta žestokih napada. Ko govori i ko radi protiv vas?

To su kvaziekolozi i neki medija, koji uporno ponavljaju jedno te isto u fonu uništavanja rijeka, prirode, odnosno biodiverziteta na ciljanom području. Prema dostupnim informacijama, dovoljno su plaćeni, ali po svim parametrima nisu stručno kvalifikovani da se uopće bave ovom temom. Za razliku od njih, naše Udruženje „Hidroenergija“ okuplja stručnjake uskog profila koji tematiku malih hidroelektrana znaju po svim parametrima do najsitnijih detalja. Zato doista smiješno zvuči iz nestručnog ugla ulaziti u raspravu o pozitivnim ili negativnim efektima izgradnje i rada mHE pri čemu se pojedinci stavljaju na stranu protivnika mHE bez dublje analize i svih teza koje su apsolutno na strani izgradnje novih kapaciteta. Oni investitore u mHE nazivaju „tajkunima“ „lopovima“ i kako sve još. Rekao bih, ništa neobično, balkanski vokabular što mi liči na ono, kad lopov poviče: „Držite lopova“! Nasuprot njima mi govorimo činjenicama.

Glavni argument protivnika izgradnje mHE je da te elektrane ugrožavaju naše rijeke. Možete li argumentima potvrditi da to nije istina?

Male HE ugrožavaju naše rijeke isto onoliko koliko i ugrožavaju i Evropske rijeke. U Evropi ih je izgrađeno 21.800 i ta izgradnja se i dalje nastavlja. Tako naprimjer Austrija planira do 2030. godine iz mHE povećati proizvodnju za 5,5 TWh, Norveška već ima pripremljene lokacije i dozvole za 400 novim mHE, odnosno novih 3,3 TWh, itd. Tako to rade bogate zemlje. A bogate su zato jer znaju koristiti svoja prirodna bogatstva.

Oni koji Vas napadaju izjavljuju da ćete izgradnjom mHE izbetonirati korita naših rijeka i vodu usmjeriti kroz cijevi.

Laži su da će korita naših rijeka biti izbetonirana a rijeke u cijevima ukoliko se nastavi izgradnja mHE. Boraveći i obilazeći većinu zemalja EU nisam imao utisak da su njihove rijeke u betonima i cijevima. Naprotiv. Vidio sam mnogo rijeka na kojima su izgrađene mHE čija je voda čista bez fekalija i smeća, a obale uređene po najvišim ekološkim standardima, čemu bi trebali i mi težiti. Ovo će vam potvrditi svi naši ljudi, par stotina kilometara od nas koji borave u tim zemljama. Na kraju, ko ne vjeruje neka pogleda rijeku Gostović u Zavidovićima sa četiri mHE koje su pored energetskog benefita obogatile i turistički sadržaj ovog područja. Na vodozahvatima imate formirana prelijepa jezerca, infrastruktura pored ovih rijeka je unapređena, jednostavno napravljen je bolji ambijent za življenje nego što je bio prije. A da ne pričam o značaju pribranskih mHE na zaštitu od poplava kao i ulozi mHE u vanrednim situacijama.

Javnosti se potura da pojedinci izgradnjom mHE žele zauzeti rijeke. Trebamo li se bojati toga?

Mi imamo izgrađenih tek 119 mHE, a dostupni potencijal je za 500 mHE. Kada izgradimo 500 mHE, zauzet ćemo tek manje od 2% našeg ukupnog vodotoka. To je minorno u odnosu na rijeke u zemljama EU čija članica želimo biti. Naše rijeke ne ugrožavaju mHE, nego fekalije i drugi otpad, kao i nekontrolisana eksploatacija šumskog bogatstva. Na to se trebaju „zaštitnici rijeka“ fokusirati, ako imaju iskrene namjere, po uzoru na ekološke udruge iz EU.

Zašto to u Evropi, mHE, ne prestavljaju ekološki problem, a na Balkanu prestavljaju?

Zato što se u Evropi ovim problemima bave odgovorni, stručni, kompetentni ljudi u ministarstvima, svako iz svog resora, koji se tiče ove problematike. Zato što to rade odgovorni ljudi koji prepoznaju interese svoje zemlje. Ljudi koji znaju pomiriti ekološke, energetske i socijalne interese svoje zajednice. Ne zalijeću se sa donošenjem zakona o zabrani gradnje bilo čega nego se pristupa racionalno i tamo gdje je interes gradi se gdje nije ne gradi se. Kod nas se ovom problematikom bave nekompetentne nevladine ekološke udruge bez ikakvog znanja iz energetike i ekologije kao i neki mediji i novinari koji nikada nisu ni vidjeli mHE.

Jesmo li to mi na Balkanu ekološki osvješćeniji od drugih Evropljana? Ko protura te laži i zašto se Balkan našao u fokusu ove priče?

Zato što se na Balkanu preko nevladinih organizacija i ekoloških udruženja najlakše peru pare. Termin pranje para je, da približim čitaocima problematičan pravno upitan, odnosno potencijalno kriminalistički tretiran. Korist (i to kratkotrajnu) od ovog orgijanja ekoloških udruženja po medijskim prostorima Balkana imaju samo osnivači tih udruženja, neki mediji koji ih podržavaju i estradne ličnosti koje imaju ličnu finansijsku korist od takvih istupa.

A ko će imati korist od mHE?

Koristi od mHE ima cijela država, mHE su razvojna šansa za BIH. Investicije u mHE otvaraju se nova radna mjesta. 500 mHE je investicija od 2,5 milijardi KM.10 godina – 250 miliona KM; to je 7.500 novih radnih mjesta u sektoru metalne industrije, elektro industrije i građevine i 2.500 GWh električne energije (ekvivalent TE Kakanj). 500 mHE je 15% proizvodnje električne energije u BiH i skoro pola milijarde KM izvoza električne energije po današnjoj cijeni na berzi. Nakon isteka koncesionog perioda, mHE postaju vlasništvo države, a prihodi od skoro pola milijarde (po sadašnjim cijenama) idu u budžete. To je novac koji ostavljamo budućim generacijama za plaćanje dugova, naših dugova!

PROČITAJTE  Obilježena 29. godišnjica zločina nad zatočenicima logora Sušica u Vlasenici

Stiče se dojam da je i pitanje prava na koncesije okrenulo dio javnosti protiv učesnika u projektima izgradnje novih malih elektrana. Slažete li se sa tim?

Možda lokalna zajednica nema vidljiv benefit koji bi trebala imati, jer koncesione naknade idu kantonima, a oni nedovoljno vraćaju lokalnoj zajednici. Zato se tzv. „zaštitnici rijeka“ i svi mi, trebamo zalagati za izmjene zakona kojima će kompletni prihodi od koncesione naknade pripadati lokalnoj zajednici. Treba se opredijeliti za pravno rješenje koje će omogućiti da 10% prihoda od mHE pripada lokalnoj zajednici sa obavezom da lokalna zajednica osigura sve potrebne dozvole za gradnju mHE. Evo za to i primjera: Dvije mHE na Neretvici bi imale godišnji prihod od oko pet miliona KM. Deset posto ovih prihoda je 500.000 KM koje bi trebala prihodovati Mjesna zajednica Buturović Polje. Pitam: Da li bi mještani Buturović polja dozvolili da im ekološka udruženja miniraju ove projekte i uskrate ove prihode, a logičan dogovor bi bio: NE! Ovako svi su na gubitku.

Ko još gubi u slučaju zaustavljanja ovog projekta?

Elektroprivreda gubi 4,5 miliona maraka godišnje, što predstavlja i gubitak izvoza električne energije, što je opet direktna šteta bh. privredi. Mještani Buturović Polja su uskraćeni za 500.000 KM godišnje, a zamislite šta bi ovaj novac značio toj lokalnoj zajednici. Država za minimalno 300 radnih mjesta gubi plate i sve zakonske poreze i doprinose, zatim 850.000 PDV-a, i još minimalno 100.000 vodnih i drugih naknada. To je cijena orgijanja ekoloških udruženja i pjevača po Buturović Polju i njihovog vrlo plitkog razmišljanje.

Kad već govorite o tome zanimljiva je i podrška ovom orgijanju nekih političkih faktora, koji na ovaj način žele dobiti glasove a ne razumiju dovoljno ovu problematiku.

Ne mogu da shvatim da je nekim ozbiljnim političkim igračima, koji pretenduju da vode ovu državu, preče 300 glasova od 300 radnih mjesta. Eto i po tome procijenite, koliko su to ozbiljni politički igrači.

Vratimo se na iskustva razvijenog dijela Evrope i ulozi inspekcija koje u tamošnjim državama strogo i intenzivno nadgledaju izgradnju, a potom i rad ovakvih elektrana. Kod nas to nije slučaj. Šta nam nedostaje da i mi u BiH uvedemo tu praksu.

Male HE se projektuju izgrađuju i eksploatišu prema važećim standardima i dozvolama. Pri projektovanju se poštuju svi tehnički i ekološki standardi kao i u EU. Propisuju se EPP (ekološki prihvatljivi proticaji), kao i tzv. riblje staze za migraciju riba. Svi projekti, prije dobivanja građevinske dozvole prođu fazu revizije. Prije puštanja u rad vrši se tehnički prijem objekta i utvrđuje se usaglašenost projekta sa izvedenim stanjem te se na osnovu toga daje ili ne daje upotrebna dozvola. Kontrolu nad poštivanjem propisanih uslova korištenja mHE, prije svega kontrolu EPP (ekološki prihvatljiv protok) vrše nadležne inspekcijske službe. Znači, postoji zakonski okvir koji reguliše ovu oblast identičan kao i u EU. Ukoliko dolazi do nepoštivanja uslova korištenja mHE, inspekcijski organi su dužni sankcionisati prekršioca. U ovom dijelu sankcionisanja prekršioca, uslove eksploatacije objekta mHE treba izmjeniti zakonodavstvo i uvesti rigoroznije mjere, uvođenjem novčanih kazni koje će natjerati korisnike mHE da poštuju pravila. Mjere trebaju ići dotle da ukoliko jedan korisnik više puta krši propisana pravila, da mu se oduzme dozvola za rad mHE. Na jačanju inspekcijskog nadzora trebaju insistirati i tzv. „zaštitnici rijeka“.

U svemu ovome o čemu ste prethodno govorili građani se uopšte ne pitaju. A trebalo bi jer su kupci i potrošači te električne energije i što putem računa za struju subvencioniraju proizvođače električne energije iz mHE. Molimo Vaš komentar.

Istina je da na računima za struju imate stavku koja se odnosi na obnovljive izvore električne energije, pri čemu 90 posto tog novce ide u poticaje za solar i vjetar, a svega 10 % na mHE. Po tom osnovu građani su u 2020. godini subvencionirali struju iz solara sa 9,9 miliona KM odnosno 0.3292 KM/kW; iz vjetra sa 4,3 miliona KM odnosno 0.0379 KM/kW; iz mHE sa svega 1,8 miliona KM odnosno 0.0206 KM/kW. Znači, građani su subvencionirali struju iz solara 5,5 puta više nego iz mHE. U prosjeku, jedna mHE je subvencionirana sa 15.000 KM, a državi se po osnovu koncesionih naknada i poreza uplati više od 100.000KM. Dok recimo jedna ekološka udruga dobije pet puta više, a država od nje nema nikakve koristi.

Čime to možete potkrijepiti?

Naprimjer, udruga „Eko akcija“ odnosno njen predsjednik g. Podić je u 2019. godini imao potporu u iznosu od više od 130.000 KM, a 2020. viš eod 80.000. Bilo bi dobro kada bi nam ovaj gospodin prezentirao u šta je potrošio ove novce, ako izuzmemo troškove za banere i par ručaka.

Na kraju, danas je cijena električne energije u prosjeku na berzi 95 €/MWh, odnosno 0.185 KM/kW, sa trendom rasta, a proizvođači struje iz mHE dobivaju 0.122 KM/KW. Proizvođačima el. energije iz mHE se više isplati prodavati na tržištu nego preko operatora za obnovljive izvore. Konačan odgovor je moje pitanje: ko tu koga subvencionira?

PROČITAJTE  Počinje EUFOR-ova vježba "Brzi odgovor": "Zajedno ćemo pokazati da građani BiH mogu biti sigurni"

Protivnici izgradnje mHE, prije svega pojedina ekološka udruženja, javnosti naturaju stav da su mHE ozbiljna prijetnja turizmu. Koliko su u pravu?

Tamo gdje su benefiti od turizma na našim rijekama veći od benefita hidroenergetskog iskorištenja, ne treba graditi mHE. Takvih lokacija je malo, ali ih ima. U USK poslije rata nije napravljena ni jedna mHE. Možda su u ovom kantonu benefiti od turizma veći od benefita hidroenergetskog iskorištenja. Treba ispitati. U Evropi i u značajnim nacionalnim parkovima imate izgrađenih mHE. To pokazuje da se mHE mogu uklapati u ambijente nacionalnih parkova i oplemeniti njihov sadržaj. Znači možete imati i energiju i turizam na istoj lokaciji. (Na Nijagarinim vodopadima imate hidroelektranu). Na našoj ljepotici Uni izgrađena je mHE Una Kostela u Bihaću. Dali ova mHE smeta razvoju turizma na Uni? Treba li spomenuti ulogu ove mHE u proteklom ratu u preživljivanju stanovnika ovog kraja? Odgovor je jasan!

Ti isti špekulišu i sa brojem radnih mjesta koja se otvaraju izgradnjom, a potom i eksploatacijom elektrane. Koji su Vaši argumenti i – cifre?

Priča ekoloških udruženja da investicije u mHE produkuju malo radnih mjesta je dokaz njihove nekompetentnosti i neznanja. Ekonomisti dobro znaju šta znači investicija od 250 miliona KM godišnje, samo sa aspekta radnih mjesta . Pri gradnji mHE imamo angažovane projektantske kuće, građevinsku operativu, metalnu industriju, trgovinu i druge u manjoj ili većoj mjeri. Mnogo naših, građevinskih, firmi se specijaliziralo za gradnju mHE. Odgovorno tvrdim, da bržim i efikasnijim procedurama, za dobivanje građevinske dozvole za gradnju mHE možemo za godinu dana otvorit 7.500 novih radnih mjesta. BiH jedina, osim Slovenije, na prostoru biše Jugoslavije, ima vlastiti dizajn i proizvodnju kompletne turbinske i hidromehaničke opreme za mHE. Austrija je izgradnjom 4.000 vlastitih mHE razvila desetak firmi iz ove oblasti koje sad plasiraju svoju opremu po cijelom svijetu.

Shodno rečenom šta bi bila Vaša ključna poruka ekološkim udruženjima i medijima?

Da ne smetaju razvoju privrede BiH, ne ukidaju radna mjesta u BiH i ne obmanjuju javnost, kako će zbog mHE neko ostati bez vode, da se neko zbog mHE iseljava. To su gnusne laži. Kada to govore moraju biti konkretni i reći gdje se to desilo. Ja imam autentične argumente u primjeru gornjeg toka Vrbasa gdje je i izgrađeno najviše mHE, gdje niko nije ostao bez vode, ni rijeka ni ljudi, gdje se niko nije iselio zbog mHE. U ovom kraju one su donijele prosperitet stanovništvu. Nadalje im savjetujem da ne iznose laži, kako će živi svijet u rijekama biti uništen zbog mHE. Ovih 119 do sada izgrađenih objekata mHE ih demantuje. Sve su rijeke „ žive“ i život u njima i oko njih se odvije sasvim normalno.

Sugerišem im da se usmjere u zaštitu naših vodotoka od fekalija i drugog otpada i zaštitu od nekontrolisane eksploatacije šumskog blaga jer to nanosi više štete našim rijekama i vodama nego hiljade mHE. Neka izvrše pritisak na vlast da radi svoj posao u smislu inspekcijskog nadzora nad izgradnjom i korištenjem mHE, da se neodgovorni investitori sankcionišu. Jer, ne može se zbog nekoliko neodgovornih investitora zabraniti gradnja mHE. Bilo bi korisno da usmjere svoje aktivnosti na izmjeni zakonodavstva u smislu da koncesione naknade pripadaju lokalnoj mjesnoj zajednici gdje bi se efekti tih naknada direktno vidjeli.

Konačno, da kažem i ovo: Znamo zloupotrebu organiziranja udruženja, npr. 20 udruženja ima ukupno 15 članova (jer su neki napravili po dva udruženja da bi mogli koristiti za sebe humanitarne prihode) prave nered i tobože štite prirodu. Nonsens! A šta ćemo sa armijom radnika na putu ostvarenja njihovih prava na rad i egzistenciju?

Svojevremeno ste iskazali oštar stav prema donosiocima odluka u Parlamentu. Imate li im ovom prilikom šta reći?

Ne igrajte se sa sudbinama radnika koji rade u ovom sektoru. Suočit ćete se sa buntom više hiljada radnika kojima bi bila ugrožena radna mjesta, zabranom izgradnje mHE. Kao što smo rekli na početku, mi se bavimo činjenicama. Proizvoljne konstatacije i neutemeljene pretpostavke od strane tzv. ekoloških aktivista smatramo populističkim nastupom zbog kojeg na kraju najviše štete može imati samo zemlja u kojoj i na kojoj živimo. Zar zaista mislite da mi ne volimo naše rijeke i našu državu?

Imate li savjet i za sve nas, bez obzira na to kojoj smo se strani priklonili, da li smo za ili protiv, ili smo suzdržani, odnosno nezainteresovani za ovaj problem.

Nismo toliko bogati da se možemo odreći ovog resursa. Imamo domaći resurs, domaće znanje, domaće investitore: Ne trebaju nam nikakva zaduživanja. Hajdemo pokrenuti investiciju od 2,5 milijarde KM. Hajdemo zaposliti 7.500 radnika. Hajdemo proizvesti 2,5 TWh zelene energije. Hajdemo izvesti oko pola milijarde KM električne energije iz mHE.

Hajdemo kompletnu koncesionu naknadu od mHE dati lokalnoj zajednici, da zadovoljimo i njihov interes. Hajdemo graditi mHE tamo gdje je benefit od njih veći od benefita iskorištavanja vodotoka u druge svrhe. Hajmo, na kraju, graditi solarne i vjetro elektrane i ispuniti svoju obavezu dekarbonizacije u elektroenergetskom sektoru. Ne budimo prva država u svijetu koja će napraviti glupost i zabraniti gradnju mHE.



Povezani postovi: