Prošla su tri mjeseca otkako smo doživjeli jedan od najšokantnijih trenutaka u seriji La Casa de Papel - bolnu smrt Tokyo. Bio je to trenutak koji nas je pogodio teže od Profesora i njegovog tima i evo nas opet, posljednja sezona nastavlja se nakon njene smrti. Nekoliko pitanja ostalo je neodgovoreno i polako će se raspetljavati kroz posljednjih pet epizoda serije.
Ostale recenzije:
Španska serija koja je postala globalni fenomen nalazila se pod ogromnim pritiskom jer su sve oči bile uprte u finale i upravo ovih pet epizoda određuje sudbinu serije kako će ostati upamćena. Sigurno ne želi upasti u društvo drugih razvikanih serija poput Igre prijestolja koja je donijela razočaravajuće finale i ostavila bazu fanova jako uznemirene.
Već u prvoj epizodi drugog dijela pete sezone ne treba vam puno vremena da se vratite u svijet pljačke. Dok nam je ostalo nekoliko važnih pitanja, uključujući da li je Tokyo zaista mrtva i da li će nastaviti da bude narator, serija počinje pojašnjavanjem da se njen lik ne vraća iako se njen glas pojavljuje u dijelovima naracije na početku prve epizode.
Nakon njene smrti, Profesor doživljava slom i na trenutak gubi kontrolu nad situacijom, dajući Aliciji Sierri priliku da pobjegne. Atmosfera u banci je, s druge strane, emotivna jer ne samo da je smrt Tokyo ostavio tim slomljenog srca, već je i Sagasta izgubio šest vojnika uključujući Gandiju i gubitak ovih nevinih života nosi težak teret s obje strane.
Usred toga, razoreni Rio dovodi u pitanje razliku između dobrih i loših djela, dok pukovnik Tamayo nastavlja da se spušta nisko i postiže pobjedu protiv Profesora. Ali kroz sve ovo jedino pitanje koje nam se postavlja je da li će tim uspjeti u svom zadatku da izvede najveću pljačku ikada.
Najbolja stvar kod La Case de Papel je to što vam nikada ne daje vremena da skrenete pogled s ekrana. Završni dio serije obećava ubrzani početak s jurnjavom automobila, važnim flashbackom sa Berlinom i još jednom izazivanjem Profesora da razmišlja na nogama dok stvari i dalje izmiču kontroli za njega i njegov tim.
Banda prolazi kroz more emocija dok svaki član razmišlja o tome kako želi dalje ako su im dani odbrojani i ne postoji plan za bijeg u pljački koja traje više od 100 sati. Ako ništa drugo, svi trebamo malo Bogotinog duha, posebno u vrijeme korone, s obzirom na njegovu revnost da nastavi obavljati zadatak koji mu je dodijeljen uprkos svom haosu i šteti koja dolazi s njim.
La Casa de Papel održala obećanje
Iako su tvorci La Case de Papel teasali da će finale biti emotivnije od prethodnih sezona, bljesak toga počinje da se nazire već u prvoj epizodi dok gledamo Denvera, Stockholm, pa čak i Palerma i Rija kako otkrivaju svoja osjećanja u scenama koje djeluju iskreno.
Serija se drži svoje formule ostavljajući gledaoce na cjedilu na kraju epizoda, čime je nemoguće zaustaviti se od bingovanja završnih epizoda.
Koliko često se zateknete navijajući za negativce, a proklinjući heroje? Osnovna tema La Case de Papel održala je obećanje do kraja pošto je banda uspjela izaći slobodna, sa zlatom u rukama.
Motiv nije bio ostaviti publici da procijeni je li sezona bila dobra ili loša. Pisci, baš kao i mi, znali su da sve što se od njih očekuje jeste da se oslobode, čineći to punim krugom i dajući priču kraj, a da ne bude pretjerivanje. Šta su uradili, zašto su uradili - odgovori se kriju u svih pet sezona zajedno. Ovdje smo samo trebali veselo gledanje, gorko-slatke trenutke, simpatične likove i predstavu koja nas je zabavljala nekoliko godina. La Casa de Papel je to uradila.
Bella Ciao za Profesora, njegovu bandu i Otpor.
