Studija, objavljena u časopisu Nature Climate Change, analizira kako će na polarne medvjede utjecati dva scenarija emisije stakleničkih plinova. Ispitano je 13 od 19 svjetskih subpopulacija polarnih medvjeda, što predstavlja oko 80% ukupne populacije ove vrste.
Istraživači su otkrili da će prema scenariju trenutnih emisija polarni medvjedi najvjerovatnije biti samo na Otočju kraljice Elizabete, arhipelagu u Kanadi, do kraja stoljeća. U scenariju umjereno smanjenih emisija još uvijek je vjerojatno da će populacije polarnih medvjeda na Aljasci i u Rusiji doživjeti reproduktivni neuspjeh do 2080.
Istraživači su modelirali potrošnju energije polarnih medvjeda, uz tjelesnu masu, kako bi izveli prag broja dana koji mogu izdržati bez hrane prije nego što stopa preživljavanja odraslih i mladunčadi opadne. Nakon toga, kombinirali su pragove s predviđenim brojem budućih dana bez leda kako bi utvrdili kako i gdje će to utjecati na populacije na Arktiku.
Surova stvarnost
Peter Molnár, biolog i glavni autor studije, kaže kako čak i u slučaju da se emisije stakleničkih plinova ublaže, neke će subpopulacije izumrijeti do kraja stoljeća, uključujući one polarne medvjede u ranjivim, najjužnijim ledenim područjima.
Istraživači su primijetili da njihova studija, u najboljem slučaju, modelira konzervativnu projekciju ‘najboljeg scenarija’ tako da su navedene brojke i utjecaji blaži od surove stvarnosti izumiranja polarnih medvjeda. Sami priznaju kako će utjecaji koje projiciraju vjerojatno se dogoditi brže nego što sugerira dokument.
Grupa stručnjaka za polarne medvjede IUCN/SSC procjenjuje da je na svijetu ostalo manje od 26.000 polarnih medvjeda, koji se sastoje od 19 različitih subpopulacija koje nastanjuju mjesta poput Svalbarda, Norveške, Kanade i Aljaske. Polarni medvjedi se oslanjaju na morski led u potrazi za hranom, međutim, s otapanjem morskog leda kao rezultatom globalnog zatopljenja, polarni medvjedi će vjerovatnije ostati gladni zbog nedostatka lovišta.
Istaknuto je kako je uvijek bilo neizbježno da će polarni medvjedi patiti pod pritiskom klimatske krize, ali ono što nije potpuno jasno je kada bismo mogli očekivati velike padove u preživljavanju i reprodukciji polarnih medvjeda koji bi u konačnici mogli dovesti do njihovog istrebljenja.
staklenički plinovi
Polarni medvjedi oslanjaju se na rezerve energije stvorene tijekom zimske sezone lova kako bi izdržali slabe ljetne mjesece na kopnu ili vrijeme provedeno na ledu s oskudnim plijenom u blizini. Unatoč njihovoj urođenoj sposobnosti da dugo poste, njihovo tjelesno stanje, sposobnost razmnožavanja i preživljavanje će patiti ako budu predugo gladovali.
Broj polarnih medvjeda već je pao za 25-50% u južnoj populaciji Aljaske u Beaufortovom moru, a 30% od 1987. u zaljevu Hudson u Kanadi.
Izumiranje polarnih medvjeda može se ograničiti i spasiti zaštitom staništa, za razliku od drugih vrsta kojima prijeti lov ili krčenje šuma. Smanjenje emisija stakleničkih plinova na globalnom nivou pomoći će u odvraćanju nekih od negativnih učinaka klimatske krize, a potom će pomoći u održavanju cjelovitosti morskog leda, sprječavanju podizanja razine mora i osiguravanju da se polarni medvjedi mogu hraniti i hraniti, kao i njihove mladunce.
