Zdravko Čolić je 1977. godine snimio pjesmu „Pjevam danju, pjevam noću“.
Ono što je zanimljivo jeste da je ovu pjesmu napisao srbijanski pjesnik Branko Radičević, koji je stvarao u doba romantizma.
On je stihove ove pjesme posvetio svojoj velikoj ljubavi, slikarki i pjesnikinji Mini Karadžić, kćerki Vuka Stefanovića Karadžića.
Radičević je simpatije koje je gajio prema Mini držao u tajnosti, jer je bio veliki prijatelj i saradnik njenog oca, a svoju ljubav i čežnju pretočio je u stihove.
Brankova želja da svoju dragu „digne međ’ zvjezdice“ predstavlja njegovu idealizaciju nje i ljubavi.
Zdravko Čolić je ovu pjesmu svojim glasom 'oživio', kao i jednu ljubav koja nikada nije bila ostvarena.
