Vijesti

Srebrena groznica u Varešu: Nismo vjerovali da će se ovo pokrenuti, ali uskoro stižu milioni

Đana, Dejan i Damir još su se do prije nekoliko mjeseci vidjeli kao budući fizioterapeuti, a Ibrahim je kanio biti varilac. Jedino je Eldin imao u planu upisati rudarski smjer, ali kako ga u njihovom Varešu nije bilo, krenuo je u školu u susjednu Brezu. No, danas su ovih petero vareških 15-godišnjaka prvi učenici novoformiranog smjera - rudar u podzemnoj eksploataciji, koji je u tamošnjoj srednjoj školi pokrenut na inicijativu i uz finansijsku potporu kompanije Eastern Mining. I svako od njih svaki mjesec, zahvaljujući ovoj kompaniji, dobije i 250 konvertibilnih maraka stipendije. Marko je prije tri godine diplomirao geologiju u Zagrebu, Aida u Tuzli, a Ado prošle godine, također u Tuzli. Kada su upisivali studij, nisu ni slutili da će odmah po završetku fakulteta dobiti posao u struci i to praktički na kućnom pragu.

Ovih sedmero mladih ljudi najbolji su primjer promjena koje su na području Vareša, teritorijalno najveće i finansijski najsiromašnije administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini, nastupile kada je prije nekoliko godina u Velikoj Britaniji osnovana kompanija Adriatic Metals s jednim jedinim ciljem - revitalizirati eksploataciju ruda na bogatim ležištima koja su se smjestila ponad Vareša, gradića u središnjoj Bosni koji je od Sarajeva udaljen svega 45 km. No, kada se iz blještavila glavnoga grada BiH popnete do Vareša, suočit ćete se sa sivilom i tugom, oronulim i ostarjelim gradom na čijem će vas ulazu dočekati devastirana i uništena nekadašnja industrijska postrojenja i zgrade koje su za vrijeme Jugoslavije vrvjele radnicima, a danas mogu poslužiti samo kao kulisa za snimanje horror filmova ili onih o ratu u BiH, ako između toga uopće postoji razlika. Tužno je danas gledati u kakvom je stanju gradić u kojeg su se u drugoj polovici prošloga stoljeća doseljavali ljudi iz cijele Jugoslavije, u kojem se svojedobno proizvodilo više od 1,7 miliona tona željezne rude godišnje, piše Jutarnji list.

Međutim, iznad obronaka planine Zvijezda u čijoj se dolini Vareš smjestio, posljednjih se godina sve više probijaju zrake koje nose svjetlo, toplinu i nadu u bolju budućnost zasnovanu na ponovnom otvaranju rudnika. Adriatic Metals prvo je kupio BiH kompaniju Eastern Mining, a s njom su dobili i koncesiju za istraživanje rudnih bogatstava oko Vareša te su krenuli u revitalizaciju jedne gotovo pa zaboravljene industrijske grane koja je svojedobno bila pokretač provrednih kretanja u bivšoj državi. Još u ljeto 2018. godine objavili su kako vjeruju da se tu, uz osnovne metale cink, olovo i barit za koje su dobili koncesiju, kriju i značajne količine zlata, srebra i bakra, kao metala koji se vežu na prva tri spomenuta.

Danas, gotovo četiri godine poslije, u Eastern Miningu su sigurniji nego ikad da će se ova investicija isplatiti svima višestruko, no istraživanja su pokazala da kompanija, pa tako i Varešani, neće svoju sreću tražiti u grumenima zlata, već prvenstveno srebra, kojeg navodno ima u izobilju. Uskoro bi vareški kraj trebala zatresti 'srebrna groznica', jer ovog metala ima toliko da bi se prema pesimističnijim procjenama EM-u cijela investicija mogla isplatiti u roku od pet godina nakon što 2023. godine krene puna eksploatacija podzemnog rudnika Rupice, a prema optimističnijima, možda čak već i u prvoj godini. No, to su procjene kojima se u ovoj kompaniji ne žele zalijetati jer su cijelom projektu od početka pristupili maksimalno ozbiljno i profesionalno pa tako kane i nastaviti.

"Ono što je sigurno jest naš plan da proizvodnja u punom jeku bude 2023., no već sada obavljamo pripremne radove, ali sljedeće godine očekujem da će Vareš biti najveće gradilište u BiH", kaže Adnan Teletović, generalni menadžer Eastern Mininga, koji nas je primio u njihovoj upravnoj zgradi smještenoj u selu Tisovac koje se naslanja na površinski rudnik Veovača, za koji ova kompanija također ima koncesiju. Inače, riječ je o rudniku što ga je od 1980. do 1988. eksploatirala tvrtka Energoinvest, koja je potom iz čudnih razloga završila u stečaju. Propao je i bogati rudnik željezne rude Smreka, na samome ulazu u Vareš, a koji je svojedobno rudom opskrbljivao praktički sve željezare u Jugoslaviji. Oko 3500 radnika koji su radili u rudnicima, željezari i kamenolomu završilo je na ulici. Onda je stigao rat, a ionako uništena industrija je dokrajčena i Vareš je s nekadašnjih 23.000 stanovnika, od kojih je u samome mjestu radilo njih oko 7000, pao na današnjih oko 8000. Dakle, koliko je nekad bilo radnika, danas je žitelja.

"Šta da vam pričam… Ovdje se nekada nije moglo živjeti od prašine koja se stvarala što od iskapanja, što od kamiona koji su odvozili rudu. Ja sam vozio jedan od tih kamiona. E, to su bila vremena", sa sjetom u glasu govori Sifet Ahmedović, 68-godišnjak iz sela Daštansko iz kojeg puca pogled na rudnik Veovača smješten na gotovo 1100 metara nadmorske visine. Sifeta smo sreli na cesti dok se teškim hodom uspinjao iz smjera šume prema svojoj kući noseći u kantici svježe ubrani šipak.

"Bilo je super, je*iga. Nikad' bolje. Čujem da se sada nešto opet sprema i samo se nadam da će ljudi uspjeti u tome što žele", reče Sifet. Njegova susjeda, koja se nije htjela predstaviti, samo je onako usput dodala:

U mene je muž radio u rudniku, on vam to sve zna, ali sad nije kod kuće. Bilo mu je super, kao i nama. Kuću nam je rudnik napravio, a šta će sada biti, vidjet ćemo", reče gospođa.

U Eastern Miningu su, pak, uvjereni da su na pravom putu. Paul Cronin, izvršni direktor i osnivač Adriatic Metalsa, koji je u ovome vidio potencijal i pokrenuo projekt, nedavno je izjavio kako je u Bosnu došao ponesen informacijama o bogatim rudnicima.

"Kad sam otišao u Bosnu na procjenu ovih projekata, sjeo sam u Geološki institut i pregledao arhivirane kutije koje niko prije nije ni pogledao. Tamo smo ga digitalizirali i stavili u vlastiti model softvera", kazao je Cronin.

Analize prvih uzoraka s lokaliteta Rupice pokazale su da jedna tona iskopanog materijala sadrži 4,6 grama zlata, pola kilograma srebra, 7,7 posto olova, 10,8 posto cinka, 46 posto barita te 0,9 posto bakra. Bio je to znak za početak ozbiljnog posla.

"U posljednje četiri godine u istraživanje je uloženo više od 50 miliona dolara, a prije nekoliko dana smo objavili informaciju o osiguranju sredstava potrebnih za realizaciju projekta. Riječ je o investiciji vrijednoj 244,5 miliona dolara, od kojih 168 miliona ide za gradnju rudnika Rupice, zatim ceste koja će povezati rudnik s postrojenjem za preradu i naravno postrojenje za preradu koje ćemo graditi ovdje na Tisovcu", pokazuje nam Teletović s prozora upravne zgrade prostor na kojem će u iduće dvije godine niknuti postrojenje za preradu, gdje će se novom cestom iz 24 km udaljenog rudnika Rupice dovoziti rude. I oko upravne zgrade je vrlo živo, postavlja se nova ograda, prethodno je devastirani prostor očišćen i uređen…

Ovo je vjerojatno najveća investicija u BiH. To su značajna sredstva čak i za svjetske ekonomije - dodao je i nastavio:

"Želimo pokazati da je BiH zemlja u kojoj se može raditi i ostvariti dobre rezultate. Bit ćemo najveći izvoznik u zemlji, a otvorit će se oko 350 novih radnih mjesta", istaknuo je. Trenutno je u EM-u zaposleno njih 62, različitih profila. Među njima i već spomenuti geolozi. Marko Matić rođen je u Kiseljaku, ali porijeklom je iz Vareša, konkretnije sela Borovica, gdje se i nalazi ležište Rupice. No, cijeli je život proveo u Zagrebu, gdje je i završio fakultet, a onda mu je sudbina namijenila da prvi posao u struci dobije u zavičaju.

"Iskreno, teško je bilo vjerovati da će se ikad ovako nešto pokrenuti, jer su ležišta grana geologije koja iščezava. Dosta je ležišta već ispitano, ali za Vareš se znalo da je bogato, no trebalo je odraditi dosta stvari da bi se to moglo ekonomski opravdati. Ja sam ovdje praktički od samog početka procesa istraživanja, zapošljavanja novih ljudi, sada smo u procesu rudarskog plana, otvaraju se novi sektori… i teško je opisati koliko sam ponosan što sam dio ove priče", s velikim osmijehom na licu priča Marko, a istog su raspoloženja i njegovi kolege i prijatelji Aida Jusić i Ado Muratović. Oboje su iz susjedne Breze, poznatu i iz svevremenskog hita Zdravka Čolića 'Stanica Podlugovi'. Djevojka plave kose i s plavom kapom u njemu je čekala voz za Brezu. I Varešani i mještani okolnih naselja dugo se čekali neki svoj voz koji će ih povesti u bolje sutra, a Aida i Ado su uvjereni da je on stigao i da se njegova lokomotiva tek zahuktava."

"Ovo je uvijek bio rudarski grad i jako je bitno da se ovo obnovi, jer bi privuklo dosta ljudi iz Vareša i drugih gradova. Iznimno smo uzbuđeni i ponosni što smo dio ovoga, a nama puno znači i što smo na početku karijere dobili priliku stjecati neprocjenjivo iskustvo. To je ispunjenje sna svakog studenta geologije", govore Aida i Ado. Njihov je posao iznimno važan. Oni od svakog izbušenog uzorka rade kartiranje, utvrđuju geotehniku terena, jesu li stijene ispod površine izlomljene, prolazi li voda, kakva je kvaliteta stijene, kako je nastala… Sve su to preduvjeti koji se moraju ispuniti i ispitati kako bi se utvrdilo je li projekt ekonomski isplativ, jer prije samog otvaranja rudnika treba utvrditi količinu rezervi kojima raspolažu.

"Najbogatije je rudama cinka, olova i barita, a u velikim količinama popratno se javlja srebro, pa se za ovo područje često zna reći da je 'srebrna dolina', iako ima i koncentracije zlata. Jako je bogato ležište", ustvrdio je Marko. Da su na pravom putu, pokazuje i interes njihovih kolega s fakulteta, koji su zainteresirani postati dio ovog tima. Uskoro bi za brojne od njih trebalo biti posla. Ali, i za one koji nisu rudarski stručnjaci, ali bi to željeli postati. Takvi su već spomenuti srednjoškolci. Đana Žutić, Ibrahim Ibrišimović, Dejan Malbašić, Damir Malbašić i Eldin Musa vjeruju da ih u njihovom Varešu čeka svijetla budućnost. I u njihovim je obiteljima bilo rudara, pa iz priča znaju koliko je to težak i žuljevit posao, ali i koliko je njihovim roditeljima, djedama, bakama… nekada donosio sreće i zadovoljstva. Svakog petka su na praksi.

"Vjerujemo da će nam svima ovdje biti duplo bolje. Radit ćemo u svom gradu. U tom slučaju ovaj grad ima budućnost, a prije smo svi razmišljali kako da odemo. Sve je bilo nekako tužno i depresivno, a sada nam puno bolje izgleda - poručili su. Kompanija im svakome isplaćuje mjesečno 250 maraka stipendije, a nakon što završe trogodišnje školovanje, dobit će i godinu dana plaćenog stažiranja u tvrtki. Potom će se moći i zaposliti, a najbolji među njima dobit će i stipendiju za studiranje fakulteta srodnih znanosti."

"U tu priču smo ušli jer je ovo je vrlo specifična industrija i praktički moramo sami školovati dobar dio kadra. U posljednjih 40 godina u BiH nije otvoren rudnik ovakvog tipa i zato ćemo uskoro pokrenuti i tečajeve za dokvalifikacije i prekvalifikacije radnika kako bi stekli vještine potrebne za rad u rudniku. Nadam se da ćemo naći načina kako da privučemo prvenstveno lokalne ljude koji će morati odgovoriti zahtjevima. No, znam da ćemo morati dovesti i ljude iz inozemstva, kako bi obučili ovdašnje ljude za posao u rudniku", rekao je Teletović. Eksploataciju na ležištu Rupice kane početi već dogodine. U punom profilu vjeruju da će godišnje vaditi oko 800.000 tona rude, a nas je zanimalo koliko bi to sve moglo potrajati, ima li tu dovoljno materijala za više desetljeća rada.

"Životni vijek rudnika je 10-12 godina, ali mi radimo i dodatna geološka istraživanja na području cijele općine Vareš i nadam se da ćemo uskoro otkriti i nove lokacije koje će produljiti životni vijek rudnika. Trenutno imamo 42 kvadratna kilometra istražnog prostora, a ove godine dobili smo dozvolu i za eksploataciju na ležištima Rupice i Veovača. Bio je to zahtjevan proces, ali uspjeli smo to riješiti u vrlo kratkom roku. Želimo da ovaj projekt tu bude što dulje", poručio je Teletović. Tome se nada i načelnik Općine Zdravko Marošević, Hrvat koji je prošle godine osvojio drugi mandat zaredom u ovoj, većinski bošnjačkoj općini. Ljudi ga očito cijene, ali ne želi o sebi.

"Ovo je projekt koji će Varešu donijeti prosperitet i stabilnost, jer je riječ o investiciji koja prerasta ne samo općinske, nego i državne granice. Čak ni država BiH ne može dati pravi odgovor na njihove zahtjeve koji su potrebni za pokretanje posla. Naše je zadovoljstvo što se jedan tako velik međunarodni projekt realizira u našoj općini, koja i jest bila najpoznatija po rudnicima", kaže Marošević i dodaje kako od samog početka istraživanja osjećaju benefite njihova dolaska po više osnova.

"Od zapošljavanja, povećanja prihoda od poreza, koncesijske naknade, potrošnje u trgovinama… Njihovim dolaskom u Varešu se život promijenio, a kada krene puni kapacitet eksploatacije, tek tada ćemo vidjeti one prave efekte. Koncesija za istraživanja je oko 300.000 maraka, a pri punoj proizvodnji očekujemo prihod u proračun koji će biti na razini jednog našeg godišnjeg proračuna, a to je negdje 3-4 milijuna maraka. Dakle, dvostruko više od sadašnjeg proračuna i ja sam ne smijem pomisliti što ćemo napraviti od općine kada dobijemo na raspolaganje toliki novac. Samo se nadam se da ću imati čast da presiječem vrpcu nekog novog razvoja Vareša", nasmijao je načelnik i zaključio.

"Vareški čovjek je uvijek bio ponosan rudar, ponosan sjekač i to će opet biti. Ovo su projekti koji vraćaju vjeru u ove prostore i šalju poruku da nije sva sreća u Njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji. Ipak, ima i skeptičnih. Trgovac Damir Likić, koji drži malu trgovinu u centru grada, na tržnici, gdje se domaći lokalni proizvođači okupljaju subotom, s oprezom gleda na cijelu priču."

"Dokazali smo u ove četiri godine da ima i zlata, srebra i bakra. Najinteresantnija je količina srebra, jer je srebru cijena znatno porasla u proteklom periodu. No, rudno tijelo je vrlo kompleksno i zbog svih tih minerala to nam je dodatni izazov po pitanju prerade. Najveći izazov bit će nam kako razdvojiti sve te metale i odlučili smo proizvoditi dvije vrste koncentrata, koji će se slati na preradu u neke druge zemlje svijeta. Naš finalni proizvod bit će koncentrat koji ćemo izvoziti, a u BiH će se, nadam se, kroz ovaj projekt vraćati ljudi - kazao je generalni menadžer EM-a, kompanije koja je po ovom projektu vrlo transparentna, pa se na njihovoj web stranici može naći puno korisnih informacija, čak i za neupućene. No, osim što gledaju kako da ostvare profit, u Eastern Miningu žele ostaviti i trag u zajednici. Osnovali su i fondaciju, uplaćuju donacije, sponzorstva, obnavljaju dječja igrališta…

Način na koji mi to radimo je vrlo specifičan i vrlo transparentan jer objavljujemo sve što radimo, a to u BiH nije baš čest slučaj. Također, od početka nam je pristup bio da smo dio zajednice i želimo ovdje stvoriti jedan dobar ambijent, ali i zadovoljiti najveće kriterije po pitanju zaštite okoliša kao i socijalnog te edukativnog aspekta. Ponosni smo na odnos sa zajednicom i podrškom koju ovdje imamo. Želja nam je i kasnije dio profita ulagati u zajednicu", naglasio je Teletović.