Svijet

Šta ako je Putin u pravu? Svi misle da Rusija gubi rat, ali on je možda mali deo zlokobnijeg plana

Dva puta od pokretanja ofanzive 24. februara, predsjednik Rusije Vladimir Putin je uvjeravao ruski narod da se njegova "specijalna vojna operacija“ odvija po planu, uprkos neuspjehu ruske vojske da sruši vladu u Kijevu ili osvoji značajnu teritoriju.

Nakon njegove poslednje takve tvrdnje, 16. marta, reakcija na Zapadu se kretala od kritika zbog očitog laganja do spekulacija o njegovom mogućem ludilu, prenosi "Blic".

Kratkoročni uspjeh

Međutim, šta ako plan za kratkoročni vojni uspjeh u Ukrajini nije jedini koji Putin ima na umu? Šta ako on na umu ima nešto mnogo ambicioznije, čiji je rat u Ukrajini samo dio, pita se "Washington Post".

Putin je više puta i potpuno jasno dao do znanja da traži narušavanje posthladnoratovskog globalnog poretka koji on smatra sebičnim konstruktom Amerike.

Za Putina, "imperija laži“, kako on naziva Ameriku — rugajući se frazi "imperija zla“ kojom je bivši američki predsjednik Ronald Reagan opisivao Sovjesti savez — nije pobijedila u Hladnom ratu po zaslugama, već zato što su nesavesni sovjetski lideri izgubili volju da se bore.

Opijena trijumfalizmom, kako kaže Putin, Amerika je dokazale svoje licemjerje upotrebom vojne sile bez odobrenja Ujedinjenih naroda na mjestima kao što su Кosovo i Irak.

Rusi ne vjeruju tvrdnjama da je NATO, pod američkim vodstvom, defanzivna sila, zbog čega žele da mu se suprotstave pre nego što "rasparča“ Rusiju.

Za Putina, rusko odbijanje Amerike je dugotrajan projekt, koji se može pratiti od njegovog govora iz 2007. u kojem je nazvao globalni poredak predvođen Sjedinjenim Američkim Državama "pogubnim“ i koji sada sprovodi kažnjavajući Ukrajinu zbog njenih ambicija za članstvo u NATO-u.

Putin možda više ne može da osvoji Ukrajinu, ali može da naruši njen suverenitet tako što će gradove pretvoriti u ruševine i stvoriti "zamrznuti konflikt“, poput onih u drugim bivšim sovjetskim republikama kao što su Gruzija i Moldavija.

Poželjiniji izbor

Za Putina bi produženi rat mogao da bude poželjniji - on predstavlja izgovor za čišćenje domaćeg "ološa“ i "izdajnika“, kao i za nacionalnu posvećenost "hrišćanskim vrijednostima“, za razliku od "raspuštenog" Zapada.

Iako su SAD i njihovi saveznici uveli ekonomske sankcije mnogo strože nego što je Putin očekivao, ruski predsednik je okrivio Zapad za njihov utjecaj na njegov narod i brzo se okrenuo predstavljanju ekonomske izolacije kao prilike za "strukturalne reforme“.

Mnogima se čini ludim ovo namjerno žrtvovanje standarda života zbog njegove grandiozne i osuđene na propast geopolitičke šeme, piše "Post".

Ipak, još je rano. Putin ima karte na koje tek može da odigra, počevši od činjenice da sankcije Zapada Rusiji takođe podrazumijevaju štetu za američku i evropsku ekonomiju, kao što su veće cijene gasa i hrane.

Protivljenje Putinovom ratu je moralno ujedinilo demokratske nacije. Uskoro bi to mogli da zakomplikuju dogovori sa raznim autoritarnim zemljama - Turskom, Saudijskom Arabijom, Venecuelom - koje Washington sklapa u ime suprotstavljanja Rusiji.

Američke greške

Sa svoje strane, čini se da je Rusija još uvijek računa na podršku Кine, kao i na neutralnost velikih zemalja poput Indije, koju su SAD "gajile" kao partnera protiv Кine, ali koja i dalje dobija najveći dio svog oružja od Rusije i može vidi zapadne sankcije kao šansu za kupovinu ruske nafte po prodajnim cijenama.

Brazil zavisi od Rusije za 22 procenta svojih zaliha đubriva, a Putin je ograničio izvoz đubriva prošlog oktobra. Ovo je vjerovatno imalo veze sa posjetom predsjednika Jaira Bolsonara Moskvi 16. februara, u kojoj je Bolsonaro stao pored Putina i izrazio "solidarnost“.

I ne može se poreći da spoljnopolitičke greške Amerike – posebno u Iraku i Libiji – daju Putinovim propagandistima dosta materijala.

Ništa od ovoga ipak ne sugeriše da je Putinov rat iole opravdan, a još manje da je on neka vrsta geopolitičkog majstora šaha, piše američki list.

Poenta je da, čak i u ovom kasnom periodu, Zapad možda još uvijek ne shvata Putina dovoljno ozbiljno. On se godinama marljivo pripremao za ovaj rat i povezane diplomatske inicijative, a njegovi ciljevi sežu daleko izvan Ukrajine ili Evrope.

"Trenutna kriza“, rekao je njegov ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, "oslikava bitku u najširem smislu te riječi za to kako će izgledati svjetski poredak“.

Putin je mnogo uložio u to — ne samo politički, već i emocionalno — i riješen da ne propadne zbog "nedostatka volje", kao što vjeruje da je sovjetsko rukovodstvo bilo, vjerovatno će istrajati.