Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin prošle srijede najavio "djelomičnu mobilizaciju", podržao referendume na okupiranim ukrajinskim teritorijima i zaprijetio nuklearnim oružjem ako se rat proširi na ruski teritorij, rekao je:
"Ne blefiram".
Iako mnogi njegovu nuklearnu prijetnju još uvijek smatraju "blefom" - dok neki čak vjeruju da Putin priprema novu, brutalnu ofanzivu - uportreba nuklearnog oružja, kako bi se spriječio poraz u ratu koji je pošao po zlu za Moskvu, uvijek je bila mogućnost koju se niko još nije usudio isključiti.
Hoće li ići do kraja?
Ruska doktrina uključuje spremnost da se nuklearnom eskalacijom okonča konvencionalni sukob pod prihvatljivim uvjetima.
Drugim riječima, Ukrajina i Sjedinjene Američke Države će morati prihvatiti gubitak Krima ili bilo koje teritorije koju Moskva pripaja u Donbasu - ili riskirati nuklearni sukob, piše Blic.
Bi li Putin išao do kraja?
U Washingtonu i drugim zapadnim prijestonicama optimisti vjeruju da Putin neće upotrijebiti nuklearno oružje jer mu to baš i ne bi pomoglo, u situaciji kada se ruske snage povlače pred uspješnom ukrajinskom protuofanzivom.
No, za Putina ovakva eskalacija ne bi bila način da se "ukrade pobjeda iz ralja poraza", kako je napisao kolumnist Andreas Klut u članku pod naslovom "Stablo odluke za Bidena ako Putin krene nuklearnim putem" koji je objavio "Seattle Times".
Za njega bi to bio način da "preživljavanje - političko ili čak fizičko - ukrade iz ralja zaborava", "jer zna da bi njegov kraj mogao biti haotičan" i da bi stoga mogao "skinuti prašinu s ruske doktrine koju zapadni analitičari nazvati "eskalacijom radi deeskalacije".
Konvencionalni rat
To znači, kako je objasnio, okrenuti se nuklearnom oružju kako bi se izbjegao gubitak konvencionalnog rata i za Putina da "detonira jednu ili više taktičkih nuklearnih bombi - dovoljno velikih da eliminiraju ukrajinski položaj ili logističko središte, ali premale da zbrišu cijeli grad."
Bacanjem takve bombe, prema Klutu, Putin bi signalizirao da je voljan baciti još.
Njegova bi motivacija bila prisiliti Ukrajinu na predaju i Zapad na povlačenje iz sukoba – ali bez pozivanja na automatsku odmazdu SAD.
Putin želi da njegovi neprijatelji odstupe s vlasti kako bi mogao proglasiti pobjedu i zadržati vlast.
Takav čin očajnika označio bi najmračniji trenutak u ljudskoj povijesti od Hirošime i Nagasakija, zaključuje Klut, dodajući da bi osim velikih ljudskih žrtava donio i trajni teror cijelom svijetu.
Takva bi eskalacija izbrisala hladnoratovski tabu protiv korištenja nuklearnog oružja za bilo što drugo osim za odvraćanje.
Ako se on izvuče, ostale države će ga slijediti. Oni koji su se odrekli nuklearnog oružja, poput Ukrajine 1990-ih, gradili bi vlastite arsenale. Kontrola naoružanja bi oslabila, a nuklearni rat, bio slučajan ili ne, postao bi vjerovatniji na mnogim mjestima.
Što bi Washington trebao učiniti? Klute nudi rješenje - administracija predsjednika Joea Bidena trebala bi odvratiti Putina dok se priprema odgovoriti ako odluči eskalirati sukob.
Ovo su dva aspekta iste odluke – zadani odgovor također vrši odvraćanje.
Ograničeni udar
Matthew Kroning, direktor studija pri Atlantic Councilu, sažeo je neke od američkih opcija.
Jedan odgovor na ograničeni nuklearni udar Moskve je udvostručiti ili utrostručiti sve mjere koje je Zapad već poduzeo. Zapad bi Kijevu poslao i više oružja, uključujući nuklearno.
Takav namjerno ograničen odgovor imao bi za cilj zaustaviti spiralu eskalacije prije nego što se počne odvijati. Problem je u tome što Putin možda neće smatrati ovakav odgovor dovoljno zastrašujućim da ga odvrati. Već je izolirana i Rusija je već pod pritiskom sankcija.
Drugi problem je što bi se suzdržani odgovor Ukrajincima i ostatku svijeta učinio krajnje neadekvatnim.
Prijatelji Kijeva izgubili bi snagu, dok bi diktatori širom svijeta odlučili da se mogu okrenuti balističkim projektilima i preživjeti.
Stoga Bidenov odgovor mora biti "robusniji". Pred njim su dvije vojne opcije.
Jedan je recipročan odgovor, postavljanje taktičkih nuklearnih bombi male snage za pokazivanje, recimo u Arktičkom okeanu ili udaljenom Sibiru.
Njihov gljivasti oblak bio bi zamišljen kao znak "stop" za Putina. To bi također uvjerilo Ukrajince i svijet da će SAD odgovoriti na eskalaciju prema načelu "milo za drago".
Problem je što bi se time sukob pretvorio u apokaliptični i možda doveo do niza taktičkih detonacija.
A Rusija, koja je otprilike jednaka Americi po broju strateških nuklearki, ima na raspolaganju oko 10 puta više taktičkih bojevih glava.
Scenariji postaju nemoguće izračunati, pogotovo kada se u obzir uzmu ljudske pogreške. Prema Klutu, postojao bi rizik od Armagedona.
Jasan signal
Stoga je konvencionalni američki napad na ruske snage bolja opcija, smatra on. Time bi se Ukrajini i svijetu poslao signal da će svako kršenje "nuklearnog tabua" biti kažnjeno.
A poruka Putinu bi bila da ne može "eskalirati radi deeskalacije" jer će Zapad uskočiti da ga porazi.
Vratimo se na premisu da Putin ne želi ići nuklearnim putem, ali da hoće ako se boji za vlastiti opstanak.
Prema Klutu, SAD bi mogao napraviti planove za promjenu Putinovog režima u slučaju nuklearne eskalacije. U ovom slučaju najbolje bi bilo, smatra, to jasno poručiti Putinu, ali ne javno nego privatno.
Postoji li tračak nade u ovim mračnim vremenima, vidjelo se ranije ovog mjeseca u Uzbekistanu kada se Putin sastao s indijskim i kineskim čelnicima Narendrom Modijem i Xi Jinpingom. Obje zemlje su nuklearne sile. Kina je nesvrstana, ali nominalno stoji iza Putina. Obojica su izrazili "zabrinutost" zbog Putinovog rata.
Biden, Xi i drugi svjetski čelnici mogli bi svoje razlike ostaviti po strani i Putinu poslati sljedeću poruku:
"Posegni za nuklearnim oružjem i pobrinut ćemo se da letiš", zaključio je Klut.
