Svemirski teleskop James Webb snimio je dosad najdetaljnije infracrvene snimke jednog od najosebujnijih objekata na našem nebu, maglice Konjska glava.
Na snimkama se vidi dio neba u zviježđu Orion. Iz turbulentnih valova prašine i plina uzdiže se maglica Konjska glava, poznata i pod nazivom Barnard 33, koja je od nas udaljena nekih 1300 svjetlosnih godina.
Maglica u obliku konjske glave (slika dolje prikazuje njen veći dio) se rodila u međuzvjezdanom oblaku urušavajućeg materijala, a sjaji jer je osvjetljava obližnja vruća zvijezda. Plinski oblaci koji okružuju maglicu već su se raspršili, no stup u obliku životinjske glave se sastoji od gustih nakupina materijala koje teže erodiraju.
Nestat će za nekih pet miliona godina
Jednom će nestati i same Konjske glave, ali će za to trebati još dosta vremena. Astronomi procjenjuju da će se Barnard 33 raspršiti za nekih pet miliona godina. Nove snimke James Webba fokusiraju se na osvijetljeni rub vrha maglice.
Barnard 33 je područje fotodisocijacije (PDR), unutar kojeg ultraljubičasto svjetlo mladih, masivnih zvijezda stvara uglavnom neutralno, toplo područje plina i prašine smješteno između ioniziranog plina koji okružuje masivne zvijezde. Ovo ultraljubičasto zračenje utječe na kemiju plina u tim regijama i djeluje kao najvažniji izvor topline, piše ESA.
Istraživanje evolucije međuzvjezdane materije
Svjetlost koju emitiraju PDR-ovi pruža jedinstveni alat za proučavanje fizičkih i kemijskih procesa koji u našoj galaksiji, ali i u cijelome svemiru, pokreću evoluciju međuzvjezdane materije. Maglica Konjska glava je idealna meta za astronome zbog svoje blizine i geometrije. Smatra se jednim od najboljih objekata na nebu za proučavanje interakcije zračenja i međuzvjezdane materije.
James Webb je po prvi puta otkrio male strukture osvijetljenog ruba Konjske glave. Također je detektirao mrežu prugastih obilježja koja se protežu okomito na prednju stranu PDR-a, a koji sadrže čestice prašine i ionizirani plin. Promatranja su također omogućila astronomima da istraže učinke emisija prašine te da bolje razumiju višedimenzionalni oblik maglice.
James Webb je revolucionarni, devet milijardi dolara vrijedan infracrveni svemirski teleskop. Sto puta je osjetljiviji od teleskopa Hubble i uglavnom promatra svemirska prostranstva u infracrvenom spektru, što mu omogućuje da prodre kroz guste oblake plina i prašine. Hubble je funkcionirao prvenstveno na optičkim i ultraljubičastim valnim duljinama.
