Sa početkom hladne sezone, skoro svi imaju želju da samo utonu u zimski san do proljeća. Zimi je većini teže da ustaju ujutro i tokom dana često drijemaju, a letargija i apatija postaju stalni saputnici, što otežava čak i svakodnevne aktivnosti.
Prema naučnim istraživanjima, zimi je čovjeku zaista potrebno više sna.
Tokom ostatka godine, proljeća, ljeta i jeseni nama je potrebno oko sedam do devet sati sna svake noći da bismo se osjećali odmorno i imali dovoljno energije za sve dnevne obaveze. Zimi se situacija mijenja i, kako pokazuje nauka, potrebno nam je bar jedan sat sna više da bismo funkcionisali.
Donosimo vam neke od razloga zašto organizam zimi treba više sna:
Kasno se razdanjuje
Dnevna svjetlost koja pada na mrežnjaču oka je jasan signal našem tijelu da je vrijeme za buđenje. Zimi sviće kasnije, pa mi želimo da spavamo duže. Ovdje se u potpunosti osjeća naš cirkadijalni ritam organizma: što je tamnije, naše tijelo proizvodi više melatonina, hormona spavanja. Pod uticajem ovog hormona, krvni pritisak se smanjuje, kao i nivo glukoze – osoba se opušta i osjeća se pospano. Zbog toga se zimi teško budimo ujutru – napolju je još mrak i tijelo misli da je noć.
Smanjen nivo vitamina D izaziva pospanost tokom zime
U periodu kada je dan kratak, prirodna proizvodnja melatonina se povećava, a količina vitamina D se smanjuje. Ukoliko ne nadoknadite gubitak vitamina D suplementima, rezultat je stanje apatije, sklonost ka depresiji i pospanost. Nema potrebe da odmah naručite vitamine. Prvo morate da uradite test za vitamin D koji će pokazati da li imate nedostatak vitamina D, piše Ljepota i Zdravlje.
Uz rezultate analize, trebalo bi da se obratite ljekaru koji će vam propisati neophodnu dozu vitamina.
Niske temperature
Zbog niske temperature ubrzava se metabolizam, želite težu hranu, i to u većim količinama. Ovo, zauzvrat, izaziva želju za spavanjem. Zbog nedostatka sunčeve svjetlosti, nivoi serotonina se prirodno smanjuju. Nije bez veze što se naziva hormonom radosti i dobrog raspoloženja: serotonin direktno utiče na naš osjećaj sreće, a njegov nedostatak dovodi do razvoja depresije. Čak i u blagom obliku, ovo stanje obično prati apatija i pospanost.
Nedostatak kiseonika
Zimi manje vremena provodimo na otvorenom i manje provjetravamo prostorije u kojima se nalazimo. Uređaji za grijanje takođe igraju ulogu, često rade punom snagom i izazivaju povećanu suhoću. Sve u svemu, krećemo se manje. Kao rezultat, naše snabdijevanje mozga kiseonikom se pogoršava, a to izaziva letargiju i želju za spavanjem.
