Svijet

Kako su Ukrajinci razbili Ruse? Ofanziva koja je poremetila vojnu logiku

Ukrajinske snage, potpomognute zapadnom vatrenom moći, ponovno su poremetile tradicionalnu vojnu logiku.

Napredujući duboko u ukrajinsku teritoriju, koju je Moskva zauzela ranije u svojoj invaziji, protuofanziva pokrenuta u septembru 2022. prisilila je agresorske trupe na povlačenje.

U toj ofanzivi, Kijev je ponovno zauzeo više hiljada kvadratnih kilometara na sjeveroistoku zemlje i ostavio inače renomirane ruske trupe, poput 1. tenkovske gardijske jedinice, u rasulu.

Uspjeh protuofanzive pokazao je da ono što je u vojnim krugovima poznato kao "operativna umjetnost" - kreativno korištenje vremena, prostora i snaga za postizanje prednosti - može biti važnije od relativne borbene moći i jednostavnog brojanja tenkova i artiljerije koje posjeduju strane u sukobu.

I dok ova posljednja operativna prekretnica u Ukrajini nije kraj rata, odbrambeni strateg Benjamin Jensen, sa više od 19 godina vojnog iskustva, za The Coversation je naveo da u nedavnom ukrajinskom uspjehu vidi tri ključna faktora o modernom ratovanju:

Obmana je još uvijek

Moderni rat odvija se tokom revolucije obavještajnih podataka otvorenog koda u kojoj komercijalne satelitske fotografije i neprestani protok činjenica i fikcije društvenih medija bombardiraju političare, vojnike i građane.

Ova bujica informacija čini skrivanje velikih vojnih formacija sve težim, ako ne i nemogućim. Ipak, Ukrajinci su pokazali svijetu da globalno povezano informacijsko okruženje ne znači da je umjetnost obmane mrtva.

Ukrajinski vojni planeri koristili su stare koncepte optimizirane za novo doba u osmišljavanju svoje protuofanzive.

Vezali ruske trupe

Koristili su varijantu vojnog koncepta "centralnog  položaja" iz 19. stoljeća. Ovaj koncept je povezan s Napoleonom, koji je, kada se suočio s bornom sa dvije vojske, postavio svoje snage između njih kako bi razdvojio neprijatelja.

To je omogućilo francuskom vođi da koncentrira svoje snage na jednom mjestu, čak i kada su bili brojčano nadjačani.

U nedavnoj protuofanzivi Ukrajina je koristila centralni položaj kako bi se suočila s dvije odvojene koncentracije ruskih snaga, jednom na istoku oko grada Harkova i regije Donbas – koja uključuje dijelove Donjecka i Luganska – i drugom na jugu, uz rijeku Dnjepar i Herson.

Ove ruske snage kolektivno su nadmašile ukrajinsku vojsku i posjedovale su veći broj tenkova, oklopnih vozila, artiljerije i jurišnih aviona.

Dok je Ukrajina gomilala snage u Hersonu na jugu i koristila raketnu artiljeriju, sabotažu i nekonvencionalno ratovanje za napad na infrastrukturu kako bi izolirala ruske trupe, također je zadržala velike oklopne snage na istoku.

To je Ukrajini dalo mogućnost da veže ruske snage duž jednog fronta dok napada na drugom. Centralni položaj Ukrajine natjerao je Rusiju da računa na mogući napad protivničkih trupa u oba smjera.

Ukrajina je također upotrijebila pametan oblik obmane usvajajući elemente onoga što je poznato kao "Magruderovo načelo". Ova maksima tvrdi da je lakše navesti metu da zadrži postojeće uvjerenje nego prihvati novu ideju.

Izvođenjem napada, koji su izolirali ruske snage duž rijeke Dnjepar, i javnih izjava u kojima se sugeriralo da će Ukrajina napasti Herson, Ukrajina je ojačala ruska stajališta da će upravo Herson biti glavno područje napada na početku protuofanzive.

Lukava taktika Ukrajinaca

Ova upotreba javnih izjava i radnji za oblikovanje protivničkog stava također je u skladu sa starim sovjetskim konceptom "refleksivne kontrole", koji koristi dezinformacije da iskrivi način na koji meta percipira svijet i uvjetuje ih da donosi samoporažavajuće odluke.

Kao rezultat toga, Rusija je premjestila snage na jug kako bi ojačala položaje u Hersonu. To je vjerovatno oslabilo moskovske snage na istoku i ugrozilo njenu sposobnost da rasporedi rezerve.

U kombinaciji sa centralnim položajem Ukrajine, ova lukava smicalica je značila da je Kijev postavio uvjete za poraz velikih razmjera Putinove vojske na istoku i buduće operacije ponovnog preuzimanja Hersona.

Precizni udari

Na višem taktičkom nivou, Ukrajina je dokazala majstorstvo korištenja preciznih udara kako bi ometala premještanje ruskih trupa.

Kijev je upotrijebio „rojeve“ bespilotnih letjelica koje lociraju i zatim napadaju mete - uz mješavinu protutenkovskih navođenih projektila, kao i tradicionalnih oklopnih formacija i artiljerije za pritisak na ruske kopnene snage.

Ova kombinacija je oslobodila ratne avione, timove za specijalne operacije i precizne projektile dugog dometa za druge zadatke – lov na ruske radare, komandna mjesta i logistička skladišta.

Konačni rezultat je taj da su se ruske snage morale suočiti s mnogim dilemama i problemima da zaustave ukrajinsko napredovanje. Rat je složen sistem kojim više upravljaju zakoni moći nego linearna dinamika.

To znači da manje, mobilnije snage - poput ukrajinskih - mogu poraziti veće vojske. Dubina i simultanost ukrajinskog taktičkog pristupa u protuofanzivi proizveli su šok i dislokaciju.

Informativne operacije pojačale su ovaj učinak kruženjem slika vojnika koji se povlače, šireći tako povlačenje i predaju poput zaraze.

Rat ostaje nastavak politike

Politička dešavanja odredila su i termin ukrajinske protuofanzive.

Kijev je trebao razbiti sposobnost Rusije da održi nelegitimni referendum u Hersonu i okupiranoj teritoriji na istoku – to je ista igra koju je Moskva koristila za preuzimanje ukrajinske teritorije 2014. putem sporazuma iz Minska.

Moskva je htjela iskoristiti referendum kako bi opravdala aneksiju i pokazala neki uspjeh već umornoj ruskoj javnosti.

U isto vrijeme, ruski predsjednik Vladimir Putin je vjerovatno pokušavao konsolidirati teritorijalne dobitke prije nego što iskoristi prijetnju zime da bi oslabio podršku Zapada Kijevu.

Putin: Moskva uzdrmana

Drugim riječima, na strateškoj razini, čak i da nedavna protuofanziva nije izazvala velike teritorijalne dobitke za Ukrajinu ili iz stroja izbacila cijele ruske divizije, mogla je zakomplicirati sposobnost Moskve da održi referendum na okupiranoj teritoriji.

Ruske snage bile bi prisiljene braniti front umjesto da osiguravaju biračka mjesta. Dakle, iako su operativni i taktički dobici proizašli iz protuofanzive važni, temeljni cilj kojem Ukrajina teži na strateškom nivou ostaje politički.

Ova politička logika, usprkos uspjehu protuofanzive, baca sumnju na izglede da se sukob okonča definitivnim porazom ruskih snaga na bojnom polju u bliskoj budućnosti.

Čak i ako Ukrajina postigne značajan napredak na jugu i ponovno zauzme Herson, Moskva se još uvijek može odlučiti za mobilizaciju velikih razmjera i nastaviti rat sve dok se ruske elite ili njeni građani ne okrenu protiv Putina i njegovog unutrašnjeg kruga.