FILM DRAGANA BJELOGRLIĆA

Raportova recenzija nedjeljom | Čuvari formule: U kina je stigao srpski Oppenheimer. Priča o jugoslovenskoj atomskoj bombi

Nuklearna fisija i stapanje ljudskih odnosa čine nestabilnu jezgru filma Čuvari formule, novog djela srpskog režisera/koscenarista Dragana Bjelogrlića, konvencionalne, ali uglavnom zanimljive medicinske procedure smještene u Francusku i Jugoslaviju 1958.

Dramatiziranje inovativnih eksperimentalnih tretmana pariškog profesora na četiri nuklearna istraživača ozračena curenjem iz beogradskog reaktora, u koprodukcijski film Srbije, Slovenije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije — punim naslovom Čuvari formule: Lančana reakcija — osvojio je nagradu Variety Piazza Grande nakon svjetske premijere u Locarnu.

Ostale recenzije:

The Fall of the House of Usher

Killers of The Flower Moon

Dumb Money

Saw X

The Creator

Iznenadna aktuelnost teme povezane s nuklearnim programom - zahvaljujući Oppenheimeru - i prisutnost Alexisa Manentija u glavnoj ulozi iz filma Les Miserables - oštrog, upornog, briljantnog profesora Georgesa Mathea - vjerovatno će filmu privući širu pozornost. Možda će postojati ograničeni izgledi za uspjeh u Francuskoj, ali film će sigurno biti veliki hit na područjima bivše Jugoslavije.

Oba posljednja Bjelogrlićeva igrana filma, nogometna tematika Vidimo se u Montevideu (2014.) i muzički biografski film Toma (2021.), bili su značajni hitovi u Srbiji, ali i regionu, u kojem je on među najprepoznatljivijim glumcima. On ovdje preuzima sporednu ulogu kao Leka Ranković, kruti šef Instituta Vinča — nuklearnog istraživačkog objekta u blizini Beograda, osnovanog 1948. tokom prvih godina jugoslavenske republike i koji je još uvijek operativan. Njegova zvijezda fizičar Dragoslav Popović (Radivoje 'Raša' Bukvić) radi na programu koji je navodno posvećen pronalaženju novih izvora energije za Jugoslaviju. Zapravo, tajni paralelni cilj je sposobnost nuklearnog oružja za socijalističku državu koja je desetljećima vješto balansirala između istoka i zapada.

Narativ se odvija dvostrukim kolosijekom, tečno se izmjenjujući (često putem spajanja) između događaja koji su doveli do kontaminacije u Beogradu i tretmana sedmicama kasnije u Parizu. Naglasak je uvelike na genijalnim prijateljstvima, pa čak i potencijalno romantičnim strastima koje se razvijaju između pogođenih Jugoslavena i njihovih francuskih dobročinitelja. Živahni ansambl (uključujući uvijek pouzdanog Oliviera Barthelemyja kao agenta tajne službe) predvode Manenti i Bukvić kao dva čovjeka otprilike iste dobi i temperamenta, podijeljeni ideologijom, ali na kraju pronalaze zajednički jezik pun poštovanja.

Ovo je očito fascinantna historijska fusnota koja je odavno trebala stići na ekrane. Scenarij Bjelogrlića, Vuka Ršumovića i Ognjena Sviličića adaptacija je romana Gorana Milašinovića „Slučaj Vinča“ iz 2017., ali fikcionalizirana priroda Milašinovićeve knjige daje filmu Čuvari formule određenu poetsku slobodu u suočavanju s činjenicama.

Montažerka Milena Predić, koja je u prošlosti radila na nekoliko Bjelogrlićevih projekata, održava stvari brzim klipom, a osjećaj hitnosti naglašen je - ponekad i prejako - gotovo neprekidnom, istaknutom muzičkom podlogom Aleksandra Ranđelovića. Bjelogrlićevi pokušaji da slici daju prizvuk holivudske drame (ili čak trilera) u navratima su možda too much.

Njegov adut je korištenje Manentija kao mirnog središta filma. Najpoznatiji po svojim energičnim ulogama - osvojio je Cesara za svoju ulogu dominantnog pariškog policajca u Lyjevim Jadnicima (kojeg je također napisao) - Manenti ovdje koristi suzdržanost kako bi osmislio delikatnu karakterizaciju. Kao moralno nastrojen, politički pronicljiv Mathe, veteran Pokreta otpora, antikomunist, antinuklearac, on postaje prizma kroz koju složeni ideološki tokovi Hladnog rata (samo letimično skicirani scenarijem) prolazno dolaze u jasniju usredotočenost. Niskog rasta i skromnog ponašanja, njegov Mathe ipak odiše zapovjedničkom, neumoljivom kompetentnošću koja mijenja atmosferu u svakoj prostoriji u koju uđe.

Film je dostupan u Cineplexx kinima